четвртак, 12. јул 2012.

Srpsko - srpski odnosi u Picinom parku

piše: Slobodan Vasković

Zvuči nevjerovatno, ali nakon promjene vlasti u Srbiji, srpsko-srpski odnosi na relaciji zvanična Banjaluka-zvanični Beograd biće nikad transparentniji i kristalno jasni svakom građaninu, kojemu je stalo do praćenja specijalnih, paralelnih i ostalih prekodrinskih veza.

Ogledalo tih odnosa ima najveće gabarite na svijetu, osnova mu je nekih cca 30 dunuma, a smješteno je u Picin park u Banjaluci. Firma zadužena za održavanje špigle, u kojoj će se ogledati srpsko-srpski odnosi, je “Grand trade”, čiji je vlasnik Mile Radišić, poznat po tome što je “na pravdi Boga” odležao nekoliko mjeseci u istražnom pritvoru. (Isti je pobjedonosno napustio, nakon što su njegovi prijatelji iz vlasti “snagom konvertibilnih argumenata” i unosnih radnih mjesta uspjeli ubijediti sudije da je Radišić nevin).

Nakon sudskog hepienda, Radišić je, željan fizičke i svake druge aktivnosti i uz blagoslov svog prijatelja i kuma Milorada Dodika, nasrnuo na Picin park i krenuo sa izgradnjom gigantskog stambeno-poslovnog objekta. Otkud njegovoj kofer- firmi pare, odgovor je dao predsjednik RS Milorad Dodik. “Dobio je kredit”, rekao je kjniževni, likovni, filmski i muzički kritičar Dodik, koji i pored prezauzetosti iščitavanjem djela Ive Andrića, stiže da se bavi i politikom, ali i poslovanjem privatnih firmi, kao što je “Grand trade”.
   
Bageri grme (ima i onih koji zbog toga protestvuju, ali do sada, zbog pretvaranja Picinog parka u Crven Ban davoriju, Radišiću nisu odbili ni stidnu dlaku), livada je preorana, drveće posječeno i sve je spremno za dizanje objekta “nebu pod oblake”. Bar je bilo spremno, a onda je u Srbiji na predsjedničkim izborima pobijedio “Politički pobačaj” i “Idiot”, kako je Tomislava Nikolića “krstio” Milorad Dodik. Da cijela stvar bude što sočnija, a srpsko-srpska čorba gušća, pobrinuo se Ivica Dačić, koji je Borisa Tadića prepustio na milost i (više) nemilost stranačkim Bordžijama, a on se okrenuo “Pobačaju” i sa njegovim SNS-om će napraviti Vladu Srbije.

Sad je pitanje kakvu vezu imaju predsjednički izborni rezultati u Srbiji, plus formiranje tamošnje vlade, sa Picinim parkom i objektom u njemu?! Svaku!  
Lavovski dio finansijske konstrukcije za podizanje Radišićeve zgrade leži u ugovoru “Grand trade” i “Telekoma Srpske” o izgradnji poslovne zgrade za ovo moćno preduzeće. Ugovor je potpisan prije nekoliko godina, a u “Telekomu” ga kriju kao “zmija noge”, tako da je veoma veoma mali broj onih koji znaju koliko miliona su cifre u njemu. Jedino što je “iscurilo” jeste da je “Grand trade” već odavno trebalo da završi i preda poslovnu zgradu “Telekomu”, što se, kako je golim okom vidljivo, nije dogodilo. Zna se i da je “Grand trade” po ugovoru dužan da plati kazne ukoliko u roku ne izgradi objekat za “Telekom”, ali ih ne plaća.

Cijeli projekat doveden je u pitanje kada je Radišić uhapšen (23.03.2010.g.) zbog optužbi za malverzacije sa akcijama “Medicinske elektronike”. Do Radišićevog hapšenja došlo je nakon višenedeljnih protesta medicinskog osoblja smještenog u jednom od objekata “Medicinske elektronike”, koje je vlasnik “Grand trade” izbacio na ulicu  (krajem januara i u februaru 2010.). Nije to uradio svojevoljno, već sa “aminom” svojih zaštitnika iz vlasti, (koji su se povukli još dublje u sjenu), nakon što su ljekari i drugi zdravstveni radnici krenuli u štrajk. Riječ je o uposlenicima Centra za medicinska istraživanja u kojem se nalazi ambulanta za kardiologiju, otorinolaringologiju, te porodičnu medicinu. Njihove ordinacije Radišić je namjeravao izdati Telekomu Srpske, a mjesečna kirija iznosila je 80 hiljada KM. (Važno je naglasiti da “Telekom” preko nekoliko Radišićevih firmi već godinama obavlja milionske poslove).

Ubijeđenost da će Tadić i njegove demokrate pobijediti na izborima u Srbiji i formirati vladu, bila je ključni momenat u odluci Radišića i njegovih saradnika iz vlasti da konačno, nakon svih „prepreka“, krenu u realizaciju projekta. A onda se desio „Pobačaj“, pa i „Kiretaža“ u kojoj je očišćen Tadić.

Sve se u Srbiji mijenja, pa i rukovodstvo „Telekoma“ koje je dogovorilo unosne poslove sa „Grand trade“. Aktuelno vođstvo „impulsa“ sada čeka ko će ih zamijeniti (ostati sigurno neće), te su obustavili realizaciju svih ugovora i projekata. Tako je i poslovna zgrada, odnosno njena izgradnja, potpuno dovedena u pitanje i o tome će odlučiti novi šefovi „Telekoma“, koji će, kako se špekuliše, biti delegirani iz Srpske napredne stranke.

I tu je kvaka: Tomislav Nikolić, Dodikov „Pobačaj“, i njegovi naprednjaci će, direktno (ako su na čelu „Telekoma“) ili indirektno (kao članovi Vlade Srbije), odlučiti o megalomanskom projektu u koji je duboko involviran/upleten i srbijanski proizvođač impulsa. Ukoliko Radišićev objekat počne da niče „kao gljiva poslije kiše“ onda je Nikolić „pobacio sam sebe“ i prihvatio se poslova sa Dodikom, koji su sve, samo ne i transparentni. To će ujedno značiti i da srpsko-srpski odnosi, posebno oni (privatni) finansijski, „cvjetaju“; Ukoliko „gljive“ ne bude u „Picinom parku“, onda je Nikolić „abortirao“ Dodika (što je uskom krugu prijatelja obećao u noći izborne pobjede), a srpsko-srpski odnosi postaju neodnosi. (Ova druga opcija biće i značajna potvrda da je nova srbijanska vlada zaista spremna za obračun sa kriminalom i korupcijom).

Picin park i dešavanja u njemu tako su postali barometar snage veza Beograda i Banjaluke, a vama neka ne bude mrsko, kada prolazite pored gradilišta, da bacite pogled, utvrdite „spratnost“ i zaključite gdje su svi naši „pobačaji“. Od toga vam neće faliti ni dlaka sa glave, ili nekog drugog mjesta.