уторак, 30. октобар 2012.

Sa tvitera na Magarca

piše: Slobodan Vasković

Danima svi koji sebe smatraju/tretiraju/doživljavaju politički umješnim/osviještenim/analitičnim prebiraju po tviteru Igora Radojičića. Narečeni je (bar on to misli) bacio mnogo masan mamac na koji su se svi upecali, tvrdeći da će ubuduće morati “pitati SDS šta mu radi SNSD u Sarajevu”.

Radojičićeva jadikovka liči na pobunu, miriše na raskol, tukne na sukob…, a nije ništa od toga; Džaba svi prebiraju onih tviteraških 140 karaktera/slova, jer nema tu ozbiljnog slova, još manje karaktera. Riječ je o sitnom/malom inatu, kapricu uvrijeđene individue (čitaj strine), koja je već godinama svjesno slijepa kod očiju, a sada bi, prejeftinim trikom, da nas ubijedi kako je, bar na trenutak, progledala.

Pri tom Radojičić (gdje god stigne) teško udara Zlatka Lagumdžiju i njegov “politički” opus, a svi bi trebalo da to razumiju kao oštru kritiku Milorada Dodika i njegovog najnovijeg turbo folk hita u kojem on, ponesen i zanesen “interesima” RS, sjaši Sulju, a uzjaši Zlatka. Dodik poznaje isključivo svoj interes; njegova priča o onim nacionalnim je vašarski populizam; Više to i ne krije, te je, kao takav, cirkusant, čist i pred sobom i pred drugima.

Svima je jasno sa kim imaju posla, kao što im je jasno da ako posla sa njim nemaju, imaju masu problema. I to životnih. Kod Dodika je sve lično: i ljubav, i mržnja, i politika i muzika i budžet (posebno mu je ova stavka lična) i prihodi i rashodi i zahodi…

I sve to nije ni od juče, ni od prekjuče, već otkako je Dodika u politici, posebno u institucijama sistema. Sve to zna i Radojičić, ali o tome ne smije ni da pisne. “Nisu se stekli uslovi; nema kritične mase u narodu; nema kritične mase u SNSD-u; vlast je takva, niko neće da talasa, mora se izdržati još malo…”! Do kada? Dok sve propadne? A onda će Radojičić na Magarcu ući u Palatu predsjednika?! I tražiti da ga priznaju za Heroja. Ne Magarca, već Njega.

Narod bi, prema tom opšteprihvaćenom scenariju daljeg razvoja političkih prilika i odnosa u ovom entitetu, trebao da uzdahne i kaže: Baš je hrabar, onako ćust; Samo neka je ono “Zlo” otišlo; I, naravno, da zaboravi da je Radojičić to isto “Zlo” godinama podržavao, hranio, hrabrio, u nebesa uzdizao; Svi bi trebali da zaborave da je Radojičić snažno iza tog “Zla” stupao, i vrlo vrlo svjesno i istrajno radio na tome da Primitivizam u ovom entitetu postane Religija, da ljudi vjeruju/povjeruju da je laž i samo laž, prevara, obmana, bahatost, prljavština, otimačina, pljačka, progoni, tortura, pa i ubistva savršen put uspjeha.

Na tim “svijetlim” tradicijama Radojičić, (možda) vođa tviter bune, je vladao kao predsjednik Narodne skupštine RS proteklih gotovo sedam godina. Zajedno sa presuđenim kidnaperima, siledžijama koji prijateljice premlaćuju i u vožnji izbacuju iz automobila, hohštaplerima što su opljačkali milione maraka uzetih od IRB-a…

I nije na tviteru o svemu tome napisao ni slova. Niti bilo gdje drugdje. Nije riječi ni prozborio, svjestan da bi ga nestalo. Čak ga ni ta svijest nije natjerala da bar pisne, ili gestom, mimikom pokaže svoje nezadovoljstvo. Ne, on je bio vrlo vrlo zadovoljan tip dok je teklo iz IRB-a i ostalih banaka, koje su htjele kreditirati ludilo Dvora i dvorjana. A kada je iz kuhinje počelo sve manje dobrih jela dolaziti na trpezu, on bi se, kao, odmakao od Kulaka i na tviteru se igrao revolucije. I to baršunaste; Nekako mu je draga ta riječ.

SNSD Twety nikako nije spreman reći zašto je propala “Nova Borja”, “Nova Romanija”, Novi Čez, Novi Ugljevik, Nova zgrada Vlade, Novi IRB, Novi autoput, Nova zaobilaznica Čemerno, Novi aerodromi u Trebinju i još Noviji na Sokocu (i u Dubici, kako najavi jauz Jauz)…, sve Novo što su “stvorili” njegovi prijatelji iz vlasti, a on očekićao u Skupštini. Twety ne pjeva, a niti tvituje zašto su uništene Stare Željeznice, Stari aerodrom Banjaluka, Stari Jelšingrad, Stari Energoinvest, Stari Novoteks, Stare šume…, sve što su zatekli kada su došli na vlast.

Ne pada mu na pamet da kaže Trojanu da li uopšte ima uši i ako ih ima, kakve su mu. Još manje mu pada na pamet da Trojanu prozbori (pa makar i preko Rupe u Crnoj Zemlji) o njegovoj krivici za sve Nove i Stare propasti, o bijedi u kojoj običan svijet živi, o beznađu, o nezaposlenosti, o gladi, o sirotinji…, o naglo stečenom ogromnom bogatstvu elite. Ne smije; jer, kako to narod kaže, nema on kuveta za to. Ali, itekako, ima odgovornosti za sve ono što se desilo. A desilo se nije ništa dobro. Već godinama.

Zato je njegovo tviter-elitisanje presmiješno i prejadno istovremeno. Jeftino pozerstvo, bez ikakve suštine.  

Zar je takav za Magarca?