уторак, 23. јул 2013.

Dugove mijenjaju za bezvrijedne akcije; Rafinerija u gubitku 455 miliona

piše: Dragan Čavić, predsjednik Narodnog demokratskog pokreta


Na poslednjem zasjedanju Narodne skupštine RS usvojen je Zakon o posebnim načinima izmirenja poreskog duga. Ovo je još jedan od zakona koji legalizuje prevare u režiji režimskih oligarha sa ciljem da se „posebnim“ firmama omogući poseban način izmirenja poreskih dugova.

Uzaludno je bilo upozoravanje da zamjena poreskog duga (pod pojmom „poreski dug“ se kriju svi oblici dugovanja za neplaćene doprinose, poreze, takse, naknade…) za vlasnički udio u preduzeću koje je dužnik nema nikakvog smisla; da oni koji glasaju za ovaj zakon postaju saučesnici u osmišljenom projektu nanošenja štete državi; da će šteta biti ogromna; da u ovom zakonu ima mnogo odredbi koje su u suprotnosti sa brojnim drugim zakonima; da će odredbe ovog zakona omogućiti mnogim špekulantima da se oslobode poreskog duga na zakonit način bez ikakve odgovornosti za neplaćanje obaveza državi….

Sva upozorenja poslanika opozicije bila su bez uticaja na skupštinsku većinu koja je čista režimska mašinerija za izglasavnje zakona koje osmisli grupa režimskih oligarha. Po ko zna koji put oni izglasavaju zakon koji je kreiran zbog privatnih potreba režimskih biznismena, a na štetu države.

Ovaj skandalozni zakon u članu 5.b. predviđa da se poreski dug može izmiriti „pretvaranjem poreskog duga u vlasnički udio u privrednom društvu“.

U članu 15. Ovog zakona predviđeno je da se „pretvaranje poreskog duga u vlasnički udio vrši primjenom knjigovodstvene vrijednosti (bilansni kurs), a na osnovu podataka iz finansijskog izvješataja poreskog dužnika za poslednju završenu poslovnu godinu“.

Sa razlogom postavljam pitanje ko će iskoristiti ovu zakonsku privilegiju da se riješi velikog poreskog duga, kada je članom 12. predviđeno da poreski dužnik pokreće postupak zamjene duga u vlasnički udio kod nadležnog ministarstva, a odluku o prihvatanju zahtjeva donosi Vlada RS.

Pogledao sam spisak velikih poreskih dužnika među kojima su režimski miljenici, kojima su poreski dugovi do sada više puta reprogramirani, kao što su: Rafinerija nafte Brod 126 miliona KM, Nestro petrol 10,5 miliona, Swislion 8 miliona, Fabrika glinice Birač 9 miliona, Boska 4,4 miliona…

Treba li sumnjati da će i oni i mnogi drugi odmah potrčati da se riješe duga državi „uvaljivanjem“vlasničkog udjela u kapitalu?!

Da cijela priča bude još besmislenija, svi prethodno nabrojani režimski miljenici su privatizacionim ugovorom preuzeli obavezu da izmire poreski dug u cijelosti uplatom na budžetski račun. Država im je u privatizaciji prodala i imovinu i obaveze zatečene na dan privatizacije, a sada će im svoje potraživanje poreza i doprinosa pretvoriti u vlasnički udio. Drugim riječima, sada će država kupovati kapital od onih kojima ga je prodala i to višestrukim obezvrjeđenjem, kroz primjenu tzv. “bilansnog kursa“ u pretvaranju poreskog duga u vlasnički udio.

Postavio sam pitanje hoće li se na ovaj način oprostiti poreski dug Rafineriji nafte Brod? Ministar Zoran Tegeltija je odgovorio da se to neće desiti.

Postavio sam mu i pitanje zašto u Zakonu nije predviđeno da se poreski dug ne može pretvoriti u vlasnički udio u kapitalu kod privatizovanih preduzeća, gdje je privatizacionim ugovorom predviđeno da kupac kapitala izmiri poreski dug državi uplatom u određenom roku? Na ovo pitanje mi nije odgovorio.

S razlogom vjerujem da će upravo poborojana preduzeća vrlo brzo riješiti poreski dug zamjenom za vlasnički udio države u kapitalu, jer ovakav zakon je zbog takvih i napravljen.

Kako bi to izgledalo u slučaju Rafinerije Brod ilustrovao sam u Narodnoj skupštini RS. Ovaj primjer najslikovitije pokazuje kolika šteta nastaje za državu kada se primjeni ovaj zakon.

Na sajtu Banjalučke berze objavljeni su revizorski i finansijski izvještaji AD Rafinerija nafte Brod. Na temelju tih relevantnih podataka prikazaću kako bi se 105 miliona KM poreskog duga pretvorilo u državni kapital RS (vlasnički udio).

AD RAFINERIJA NAFTE BROD
KAPITAL  (NETO AKTIVA)                               46 mil.KM
OSNOVNI KAPITAL                                      263 mil.KM                        
BILANSNI KURS(1/2)                                        0,175 KM
PORESKI DUG(NETO)                                  105 mil.KM
PORESKI DUG PRETVOREN U VLASNIČKI UDIO(3X4)        18,4 mil.KM
UDIO U VLASNIŠTVU                                     6,53 %

Primjenom „Bilansnog kursa“ ( dobije se dijeljenjem neto aktive sa osnovnim kapitalom) za pretvaranje poreskog duga u vlasnički udio, Republika Srpska će 105 miliona KM neplaćenog poreza sa vlasnikom Rafinerije zamjeniti za 18,4 miliona KM učešća u knjigovodstvenoj vrijednosti akcijskog kapitala ovog preduzeća, što iznosi 6,53 % vlasničkog udjela u osnovnom (akcijskom) kapitalu.

Kada se ne bi primjenjivao famozni bilansni kurs, nego samo čista računovodstvena vrijednost duga  i kapitala, tada bi 105 miliona duga bilo konvertovano u 105 miliona vlasničkog udjela, odnosno Republika Srpska bi poslije konverzije duga u kapital imala učešće u osnovnom kapitalu od 28,53 %, ili 4,5 puta više nego primjenom „bilansnog kursa“.

Međutim, prethodno je samo matematička logika. Ali postoji i ekonomska logika koja kaže da nije razumno mijenjati potraživanje u novcu za vlasnički udio u preduzeću koje posluje sa gubitkom i sa ogromnim bilansnim disproporcijama ili, kraće rečeno, besmisleno je mijenjati potraživanje za kapital propalog preduzeća.

A bilansno stanje u Rafineriji Brod i za ekonomistu početnika je takvo da bi samo ludom palo na pamet da potraživanje od 105 miliona KM mijenja za učešće u kapitalu.

Nezavisni revizor „Deloitte“ u revizorskom izvještaju Rafinerije za 2012. godinu izrekao je „mišljenje s rezervom“, a u poglavlju pod nazivom „SKRETANJE PAŽNJE“ napomenuo je slijedeće:
„Skrećemo pažnju na napomenu 2.5 uz konsolidovane finansijske izvještaje u kojoj je objelodanjeno da je Društvo za godinu koja se završava 31.12.2012.godine iskazalo neto gubitak u iznosu od 51.843.674 KM, dok akumulirani gubitak Društva na dan 31.12.2012.godine iznosi 455.301.331 KM i predstavlja značajnu odbitnu stavku kapitala Društva.Takođe, na navedeni dan kratkoročne obaveze društva veće su od njegove obrtne imovine za 417.827.706 KM a neto zaduženost više od deset puta veća od kapitala.“

Da bi se razumjelo zašto se skreće pažnja u revizorskom izvještaju, treba imati u vidu da sva akcionarska društva moraju na sajtu berze objaviti svoje revizorske i finansijske izvještaje, kako bi kupci njihovih hartija od vrijednosti znali u šta ulaze ako trguju njihovim akcijama.

A finansijski izvještaji Rafinerije Brod ukazuju da je kapital knjigovodstveno  vrijedan 46.054.636 KM, a da je istovremeno neto zaduženje deset puta veće od kapitala i iznosi 467.554.713 KM.

Zbog ovakvih katastrofalnih bilansnih podataka Rafinerijine akcije, čija je nominalna vrijednost 1 KM, na dan 31.12.2012. godine, vrijedile su na tržištu hartija od vrijednosti realno svega 0,0058 KM, kako upozorava revizor u svom izvještaju „sa rezervom“.

Dakle, iako je knjigovodstvena vrijednost akcijskog kapitala Rafinerije iznosila 262.914.061 KM, tržišna vrijednost tog istog kapitala 31.12.2012. godine bila je svega 15.249.016 KM, zbog izuzetno niske tržišne vrijednosti akcija Rafinerije na berzi.

Kada bi se, hipotetički, dug pretvoren u akcije naplaćivao prodajom 6,53 % akcija, (koliko država dobije vlasničkog udjela konverzijom duga u kapital za prodate akcije), država bi dobila svega 995.761 KM.

Znači, 105 miliona KM bilo bi naplaćeno za 105 puta manju vrijednost, odnosno od 105 miliona KM poreza naplatilo bi se manje od 1 miliona KM.

Zašto je ovakvo stanje u Rafineriji Brod kada nas svakodnevno režimski mediji bombarduju „divnim vijestima“ iz ovog izuzetno uspješnog preduzeća?
Odgovor je jednostavan, zato što ovim preduzećem ne rukovodi Ruska država, već grupa mešetara koji se kriju iza Ruske države i režima Republike Srpske i ogromnih novaca koji su iz Rusije upumpani u Rafineriju, a ona danas ima ovolike gubitke i dugove (deset puta veće od kapitala).

Režim već nekoliko godina želi da predstavi da je Rafineriju kupila Ruska državna kompanija „Zarubnježneft“ što nije tačno, jer je kupac, u stvari, „Neftegazovaja Inovacionaja Korporacija“(Njeftgazinkor), a to je akcionarsko društvo u kojem Zarubnježneft ima samo vlasnički udio, a ostali suvlasnici su nepoznata fizička i pravna lica.

Već dugo se špekuliše ko su vlasnici „Njeftgazinkora“ osim Zarubnježnefta, pa ima i onih koji govore da su ti vlasnici i režimski prvaci iz RS.

Rafinerija je u gubicima zbog toga što je Njeftgazinkor 100% vlasnik „Optima grupe“, koja Rafineriju koristi kao protočni bojler. Recept je jednostavan. Rafinerija samo vrši uslugu prerade sirove nafte u derivate goriva za potrebe Optima grupa; Optima grupa nabavlja sirovu naftu i prodaje je nakon prerade u Rafineriji, a Rafineriji plaća uslugu od 18 EUR za 1 tonu.

Režim je u svoje vrijeme, prije privatizacije Rafinerije, podigao ogromnu galamu da je raniji ugovor o uslužnoj preradi sa firmom Vitol bio štetan, zbog čega su više od 3 godine u sudskom postupku bili nekadašnji ministar Milan Bogičević i direktor Rafinerije Ilija Drpa. Na kraju su oslobođeni svih optužbi, jer je cijena od 28 USD za preradu 1 tone sirove nafte bila dobra cijena, uobičajena u svijetu za takvu vrstu uslužnog posla.

Optima grupa za istu preradu plaća Rafineriji 18 EUR za 1 tonu, što je mnogo manje nego iz ugovora sa Vitolom, a to za režim nije štetno; naprotiv izuzetno je “korisno”. A korisno je za Optima grupu koja, preko povezanih pravnih lica u svom vlasništvu, transfernim cijenama ostvaruje ogromne zarade, uz istovremeno grcanje Rafinerije Brod u gubicima i dugovima.

Upravo zbog niske cijene prerade Rafinerija grca u gubicima. Optima grupa primjenjuje tzv. „transferne cijene“ i  troškovima proizvodnje i kreditnim zaduženjima tereti Rafineriju, a od prodaje naftnih derivata ostvaruje velike zarade.

U prošloj godini Optima grupa je imala promet od više od 1 milijarde KM, a Rafinerija Brod manji od 80 miliona KM.

Upravo zbog toga je samo u prošloj godini Rafinerija napravila gubitak od 52 miliona KM, a ukupan akumulirani gubitak ja narastao na 455 miliona KM, što je dva puta više od cijelog akcijskog kapitala.

Uz to, mora se primjetiti iz revizorskog izvještaja da kupac državnog kapitala Rafinerije Njeftgazinkor uopšte nije ulagao svoj kapital u Rafineriju, nego je zaduživao Rafineriju, pa tako Rafinerija ima prema Njeftgazinkoru kreditnu obavezu od 270.849.787 KM, koja u cijelosti dospijeva na naplatu 25.09.2013.godine, za dva mjeseca.

Uz to, Rafinerija je dužna vratiti kredit dobijen od Zarubnježnefta u ukupnom iznosu od 197.374.327 KM, od čega na naplatu dospijeva 133.102.372 KM već 25.12.2015. godine.

Samo na ime kamata po kreditima Njeftgazinkoru i Zarubnježneftu Rafinerija duguje 117.606.234 KM.

Dakle, trenutno Rafinerija duguje ukupno 468.224.114 KM neto duga svojim „vlasnicima“ Njeftgazinkoru i Zarubnježneftu .

I zbog toga ne treba da čudi upozorenje koje je izrekao Deloitte u revizorskom izvještaju - da je kreditni dug veći od kapitala više od 10 puta ili preciznije za 1015 %.

Da stvari budu još apsurdnije govori podatak da Rafinerija potražuje od Republičke direkcije robnih rezervi RS (RDRR) ukupno 8.250.122 KM po pravosnažnoj presudi od 23.05.2012.godine i da ovaj iznos planira naplatiti 2013. godine, što bi smanjilo gubitak.

Rafinerija je tužila RDRR za neplaćeni, a isporučeni dizel, u vrijednosti od 4.125.061 KM, a zbog dugog vremena potraživanja zatezna kamata je veća od glavničnog duga, tako da je dug kojeg Republika Srpska treba da plati Rafineriji 8,25 mil KM.

U isto vrijeme kada Rafinerija tuži RDRR, kojom upravlja Vlada RS, ta ista Vlada RS reprogramira poreski dug od 126 mil KM Rafineriji.

Zbog čega ovolike privilegije imaju vlasnici Njeftgazinkora koji upravljaju Optima grupom, Rafinerijom Brod, Rafinerijom Modriča i Nestro petrolom?

Odgovor je u imenima suvlasnika Njeftgazinkora.

Ruska država je preko Zarubnježnefta i svojih državnih banaka ukupno uložila preko 250 miliona Eura u Rafineriju Brod.
Pitanje za njih je koliko će dobiti za Rafineriju ako sutra odluče da se iz nje povuku i da je prodaju? Odgovor za njih je u revizorskom izvještaju - 10 PUTA MANJE NEGO ŠTO SU ULOŽILI!

Prethodna priča ilustruje pretpostavljenu situaciju naplate duga Rafinerije Brod prema budžetu RS i vanbudžetskim fondovima konverzijom duga u vlasnički udio.

Ali vrijedi postaviti i sledeća pitanja kod bilo koje zamjene duga u vlasnički udio:
Kako  će  Fond zdravstva RS naplatiti svoja potraživanja neplaćenih doprinosa za zdravstvo konverzijom u vlasnički udio u kapitalu dužnika, kada zakoni koji regulišu zdravstvenu zaštitu ne poznaju uopšte mogćnost da se dug naplati akcijama u kapitalu dužnika?
Šta će fond sa tim hartijama od vrijednosti (bez vrijednosti) raditi?

Kada neko preduzeće duguje Fondu zdravstva neplaćene doprinose, niko od zaposlenih u tom preduzeću ne može ovjeriti zdravstvenu knjižicu dok se cijeli dug ne izmiri. Hoće li radnici preduzeća koje izmiri dug Fondu zdravstva vlasničkim udjelom ovjeravati knjižice radnicima tog preduzeća ili neće?

Kako će Zavod za zapošljavanje i Fond dječije zaštite, koji se  kao i Fondovi PIO i zdravstva finansiraju iz doprinosa, pretvarati dugove preduzeća u vlasničke udjele kada uopšte nemaju mogućnost po zakonima da trguju hartijama od vrijednosti i vlasničkim udjelima?
Kako će opštine i gradovi odgovoriti građevinskim preduzećima koja im se obrate da zamjene svoje dugove za neplaćenu zemljišnu rentu i naknadu za uređenje zemljišta?
Kako će lokalne zajednice uopšte izvršiti ovu konverziju kada je zakoni o lokalnoj upravi uopšte ne poznaju?

Na sva ova pitanja režim nema odgovora. Bitno je da je zakon usvojen i da „posebna“ preduzeća mogu na poseban način očistiti svoje poreske dugove, tako što će dug prema državi zamijeniti za desetorostruko manji udio države u kapitalu tog preduzeća.

Sve u svemu, sve više ostajem bez riječi, jer bezočna i halapljiva želja za bogaćenjem tzv. biznismena na teret države postaje zakon kojeg bezpogovorno usvajaju režimski poslušnici sa titulom narodnih poslanika obučenih u dresove SNSD-a, SP-a i DNS-a.

Kada režim padne ovaj zakon hitno mora biti opozvan i izmjerena društvena šteta koju je u međuvremenu prouzrokovao, a oni koji su ga osmislili i usvojili moraće odgovarati.
Kad tad!