недеља, 10. новембар 2013.

Tri Babuške protiv Dodika; Čuvari šifonjera protiv Bosića

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik iz Rusije nije donio ništa. Po povratku nije, tradicionalno, održao veliki press sa kojeg bi publikum obradovao radosnim vijestima o milijardama ruskih ulaganja. Koja samo što nisu.

Ovaj put ništa. Čak ni lažna obećanja. Potemkin nije imao vremena za njega, nisu se sreli. Nikad hladnije i beznadežnije Подмосковные вечера.

Umjesto pobjedničkog pressa, održana je sjednica Glavnog odbora SNSD-a, nakon koje nas je Dodik izvijestio da Drago Kalabić ostaje važan član te stranke, ma gdje kafu pio. Daleko je SNSD dogurao čim Dodik mora da se ulizuje Kalabiću. Do ruba.

Dodik nas je nevoljko obavijestio da je „SDS-ova politika izdaja nacionalnih interesa“.
"Njihova politika je izdaja, zato što SDS osporava institucije u Republici Srpskoj i time čini nepovjerenje prema institucijama", rekao je Dodik.

Koja iluminacija, jer je par dana prije najnovijeg proviđenja objavljeno “istraživanje” javnog mnenja koje je otvorena ponuda SDS-u na kolaboraciju sa SNSD-om.   

Prema tom istraživanju SNSD i SDS bilježe rast (SDS značajniji), Dodik je neprikosnoven, PDP pada (da bi se ovo utvrdilo nije potrebno nikakvo istraživanje), Čavića nigdje (poruka: priča o kriminalu ne pije vode), Bosić lošije stoji čak i od Tadića koji ne stoji nikako; Sve u svemu, poruka SNSD-ovog istraživanja glasi: Hajte dečki iz SDS-a da idemo zajedno na izbore, Dodik će biti predsjednik, vi dajte člana Predsjedništva i miran Vrbas, jer Bosna ne teče ovdje.

Plasirane poruke naručenog istraživanja su posledica ogromnog straha SNSD-ovaca od gubitka vlasti. Koje smatraju izvjesnijim mnogo više nego što i opozicija ima vjere u takav rasplet.

Vratimo se “veleizdajničkim procesima”. Dodik tvrdi da je SDS-ova politika izdaja zato što ta stranka “osporava institucije u Republici Srpskoj”. Koje institucije? Zar institucije RS uopšte postoje?

Istina, postoji čitav niz subjekata što služe kao logistika za privatne poslove Dodikove i još desetak familija, koji se, iz nekog razloga, nazivaju institucije RS. Što je potpuno pogrešno. Nema tu “I” od institucija, ali itekako ima organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma; iz tih ljuštura izvučena je svaka zakonitost, a u njima caruje bezakonje.

Ipak, nije baš da Dodik potpuno griješi kada optužuje SDS za izdaju nacionalnih interesa. Oni to zaista jesu učinili - onog trenutka kada su napravili koaliciju sa njim, Platformu o zajedničkom djelovanju, koju je Dodik maksimalno iskoristio da završi ranije započeti posao pretvaranja institucija RS u “institucije”. I iz njih sastruže i zadnje ostatke bilo kakve vrijednosti, kontaminirajući ih stopostotno.


Dodik je srpska Fukušima i ukoliko on politički preživi sledeće izbore, Republika Srpska neće.

Shvatili su to konačno i u SDS-u. Bar neki, jer u toj stranci je oko Bosića mini - Černobil, najbliže okruženje koje mu ne dozvoljava da proviri iz šifonjera, u koji su ga zatvorili kako bi sačuvali svoje stečene pozicije, za čije obavljanje nemaju kapacitet. Sačuvajmo šifonjer, ostalo može i da izgori, maksima je po kojoj djeluju Bosićevi nesposobni saradnici, panično i mahnito zabijajući nove čavle u taj kovčeg.

Bosić je ovih dana ("Ako je teza lidera SNSD-a Milorada Dodika da je SDS izdajnik zato što napada loš rad institucija Republike Srpske, to je samo dokaz da SNSD sve državne funkcije posmatra kao svoje privatno i stranačko vlasništvo"), ponovo promolio nos iz šifonjera. Najavljuje konačni izlazak. Izvan svake razumne sumnje je da će njegovo okruženje učiniti sve da ga vrati natrag. I pokušati da još jače zamandali vrata.

U Bosićevom najbližem okruženju, njihovoj agorafobiji, opskurnosti, plitkosti, poltronizmu i nekapaciranosti, najveća je šansa njegovih protivnika. Savlada li Bosić uskoro sopstveno okruženje, ima razloga za velika očekivanja. Dozvoli li sebi da i dalje bude talac ulizica, mediokriteta, lijenština i nesposobnjakovića, kojima je najveći domet da ga lajanjem na zvijezde navodno ukivaju u njih, politička deponija je njegova iduća destinacija.

U SNSD-u nema šifonjera, ali ima Babuški, kojima je, takođe, jasno da ukoliko Dodik sledeće izbore politički preživi, Republika Srpska neće preživjeti još jedan njegov mandat.
Pod stavkom “Republika Srpska” ti ne vode entitet, već sebe i svoje pozicije. Oni već dugo lagano krune Dodika. Strpljenje im je ideja vodilja.

Najveća Babuška je Nebojša Radmanović, koji bi nakon sledećih izbora trebao u penziju. Što mu ne pada na pamet. Previše i prebrzo je mnogo toga, zajedno sa familijom, stekao da bi mogao sebi dozvoliti mirne penzionerske dane. Pozicija predsjednika RS čini mu se idealnom. Za razliku od Dodikove (uzaludne i promašene) okrenutosti Istoku, Radmanović, osoba bez skrupula, istrajno gleda na Zapad, odakle očekuje podršku za ispunjenje svojih ambicija. Svjestan da se tamo formiraju uragani, koji će uskoro zadesiti ove prostore.

U drugoj je Igor Radojičić, tviter (lažni) revolucionar i ovaploćena politička kukavica, čije su ambicije ravne njegovim strahovima. Što će reći da su ogromne. Uporno se igra “raskolnika” po principu “lagano korak naprijed, brzo pet koraka nazad”, čekajući “signale” iz Radmanovićevog šifonjera. I mjerkajući u kolikoj mjeri Dodikovi pretorijanci čvrsto drže obruč oko njih dvojice. A obruč je sve tanji i tanji.

Što je u svojoj kukli uočio i Nikola Špirić, politički izdajnik po ubjeđenju i opredjeljenju. Špirić je formirao ličnu tajkunsku liniju (Nedeljko Kesić, Mladen Milanović Kaja) sa kojom istrajno radi na svom opstanku i Dodikovom političkom nestanku.           

Radmanović, Špirić i Radojičić učiniće sve da u narednih šest mjeseci onemoguće bilo kakvu Dodikovu kandidaturu na idućim izborima i izdejstvuju njegovo demisioniranje.

U suprotnom, moraće se, zajedno sa njim, suočiti sa bijesom onih koje je pojela njihova kriminalna revolucija. Uprkos strahu koji imaju od Dodika, Babuške neće dozvoliti sebi da u onome što slijedi ostanu tek čunjevi. Na koje nevjerovatno liče.