недеља, 28. децембар 2014.

Može li bar neko iz SNSD-a da se odmakne od vrha te stranke, koji je organizovao sve pljačke

piše: Slobodan Vasković

Gavrilo Bobar nije bio samo vlasnik Bobar grupacije, niti samo vlasnik Bobar banke. On je bio i SNSD-ova alfa i omega u Semberiji, bio je narodni poslanik te stranke u parlamentu Republike Srpske i bio je jedan od budžetskih tajkunskih vampira, čija su carstva opstajala, ili opstaju, zahvaljujući mogućnosti da zahvataju sa računa institucija kada god im zatreba i koliko god im zatreba. A treba im često i mnogo.

Nije pokojni Gavrilo Bobar kriv za propast Bobar grupacije i propast Bobar banke, već su za to krivi SNSD i Milorad Dodik lično, čija burazerska politika je razorila sve.

Razaranje Bobar grupacije je pokazna vježba na kojoj se demonstrira kako će biti razoren ovaj entitet. A to nije daleko.

Niko iz SNSD-a, sa Miloradom Dodikom na čelu, nije učinio ama baš ništa da spriječi kriminalno poslovanje Bobar banke i ostalih firmi iz Bobar grupacije, već su ga poticali. Činili su to premijeri Aleksandar Džombić i Željka Cvijanović, ministar finansija Zoran Tegeltija, direktorka Agencije za bankarstvo RS Slavica Injac, načenik Uprave krim policije RS Zoran Mandić i ostali brojni šrafovi zločinačke organizacije koja je dozvolila mafijaški način poslovanja.

Ako je neko zaboravio Birač, da podsjetim da su isti akteri omogućili Litvancima pljačku milijardu maraka i propast Balkan Investment Banke.
Isto se trenutno dešava sa Optima grupom i Rafinerijom.

SNSD ima svaku moguću vrstu veze sa kriminalnim radnjama u obje ove banke i grupacije, u pljački putem Fabrike cijevi „Unis Derventa“, u otimačini gradskog građevinskog zemljišta u Banjaluci, vrijednog stotine miliona maraka, u propasti voćarstva, stočarstva, rudnika, enormnih pljački struje, Boske, Farmlanda....

Bez SNSD-a, preciznije bez vrha te partije, nijedna od tih pljački nije se mogla izvršiti. A samo uz lično odobrenje nekolicine vodećih funkcionera te stranke mogla se organizovati i sprovesti. I samo je najuži vrh SNSD-a mogao spriječiti da odgovorni za ove enormne pljačke ostanu netaknuti, nedodirnuti i da se protiv njih ne vode nikakve istrage.

Kupovina „Papaka“, prema navedenim organizovanim zločinačkim djelima vrha SNSD-a, je tek odlazak u kiosk po cigarete.

Sada bi ti koji su organizovali i izvršili brojne pljačke, izvukli novac i akumulirali ga na računima u Lihtenštajnu, da istražuju Vaskovića kao „dezinformatora“, jer je najavio, prije svih, da su zločinačka djela u toku, a i da su predmeti otimačine demolirani do mjere da će biti ugašeni. Pa navode da treba ili „demantovati i uhapsiti dezinformatore“ ili „istražiti i kazniti krivca“ (oko 6.000.000 maraka, koje je SNSD otuđio iz trezora Bobar banke, pa su se onda uplašili i vratili svih deset miliona, koliko je nedostajalo u trezoru).

Uočićete da je akcenat SNSD-ovih jastrebova, koji propagiraju obračun sa onima koji otkrivaju kriminal zločinačke organizacije (kojem pripada sam vrh te stranke), na „uhapsiti dezinformatore“.

Nije problem vrhuške SNSD-a šest miliona, koje su oteli iz Bobar banke, pa ih brže-bolje vratili, već je problem desetak milijardi maraka koje su u poslednjih devet godina stukli u sulude projekte. Najveći dio tog novca su oteli.

Poseban problem je što u vizuri SNSD-a postoji znak jednakosti između „uhapsiti dezinformatore“ i „istražiti i kazniti krivca“. Oni da su htjeli da istražuju i kažnjavaju krivce, u zatvoru bi već bili svi koje sam imenovao u ovom tekstu i njihovi brojni prirepci, čiji je jedini zadatak bio da im poltronišu kako bi sebi obezbijedili milione.

Zato je SNSD-ov „demantovati i uhapsiti dezinformatore“ ili „istražiti i kazniti krivca“, ustvari, pleonazam. I pod jednom i pod drugom sintagmom oni uvijek vide Vaskovića i njemu slične.

Da vidimo ko su to ti veliki istražitelji SNSD-a, koji bi trebalo da istjeraju stvari na čistac.

To je, prije svih, Dragan Lukač, novi ministar policije, koji razmišlja „obaračem, okvirom i mušicom“, a ne glavom.

To je Zoran Madić, načelnik UKP-a, koji će u bezbjednosnim krugovima ostati upamćen kao policajac koji nije uspio riješiti nijedno jedino djelo. U svim udžbenicima, on će biti upisan kao Z.M., a u fus noti će biti pribilježeno da je bio dovoljan samo jedan telefonski poziv iz Palate predsjednika, pa da on lično, koristeći „forenzičke“ metode vorda i tastature, razriješi slučaj „Dva papka“, na način koji direktno odgovara korumpiranoj eliti što je kupila dva poslanika.

Da ne zaboravim i Darka Ćuluma, načelnika Uprave policije, čiji je ručni rad prepoznatljiv po montiranju krivičnih djela i lažnom optuživanju i progonu nevinih, a sve uz asistenciju svjedoka, koje su pripremili njemu slični i kriminalci.

Što se, pak, Dodika, šefa te ekipe, tiče, uzalud se on bavi „Evroazijskom unijom i ostalim vasionama“, jer u društvu koje zaista radi te poslove, on ne može očistiti ni stolove nakon njihovih sastanaka.

Dodik bi konačno trebalo da učini nešto korisno i pozitivno u svom političkom životu i zaustavi bar jedan od pljačkaških procesa koji su u toku. Takav postupak bio bi pravi bljesak u njegovoj crnoj političkoj karijeri.

Nije red da u cijeloj ovoj priči zaobiđem i takozvanu opoziciju u RS: Dok god oni budu sjedili u parlamentu sa Dva Papka, i onima koji su ih kupili, biće najbolji i najčvršći dokaz da je politička korupcija vrijednost u ovom društvu. I da su i oni učestvovali u  potpunom obezvrijeđivanju institucija.