четвртак, 26. фебруар 2015.

Prodavac magle na Milanskoj Pijaci

piše: Slobodan Vasković

Začuđen sam da Režim u prva dva mjeseca 2015. godine nije prozborio ni riječ o najvećim spoljnopolitičkim uspjesima Milorada Dodika. Kojih nije malo.

Evo samo dva, kojih se ja živo sjećam: Dodik je 18. septembra prošle godine posjetio Vladimira Putina u Kremlju, a drugi je Veletržnica u Milanu.

Čekao je pet dana, javljao nam da je Putin na Istoku, iako je bio u Moskvi, da bi nakon toga potegao “crkvene veze”, od beogradske do moskovske patrijaršije, i ugledao Putina. Videći u njemu odjednom i Mali i Veliki kredit (ukupno cca 765 miliona evra).

Od kredita nije bilo ništa, a i ne trebaju nam.

Uložiće se 11 milijardi maraka u energetiku i još je nađena nafta u Obudovcu, gdje je, kako ustvrdiše Režimski mediji, zbog toga zavladala groznica. Nisu rekli da li je mišija ili virusno hemoragična (Krpeljski encephalitis, Hanta virusni plućni sindrom, Rift Valley groznica, Ebola hemoragična groznica)

Kako je naftu i milijarde pronašao Petar Đokić, vjerujem da je Krpeljska.

Šta će nam Mali i Veliki, kada imamo 11 milijardi, pa još i naftu. I groznicu. U Obudovcu. I novu cijenu struje, koja će stanovnike Republike Srpske natjerati da shvate kako je na električnoj stolici. I to kad god uključe nešto na struju, a ne samo kada gledaju Premijerku.

Kad smo već kod Premijerke, jedna moja Prijateljica bacila je TV aparat kroz Windows usred njenog poslednjeg intervjua. Ne zbog Premijerke, već zbog uštede. Struje, a ne živaca.  

Režim više ne spominje Putina, ali spominju Južni tok. Od kojeg Dodik ne odustaje. Jer mu je rekao Jedan važan čovjek da Južni tok nije presušio. Sigurno nije Putin. On je nevažan. Nema ni Mali ni Veliki.

Dodik neće da nam puste plin iz Hrvatske. Hoće samo da nas gasifikuju preko Srbije. Osim ako mu Dragan Čović drugačije ne naredi. Zbog srpskih nacionalnih interesa koje Čović brani u Sarajevu.

Putin je zaista prenaduvana priča. Na šta je spao da nema pišljivih 765 miliona evra za Mali i Veliki. Koje bi mu naši, lake šale, vratili iz onih Đokićevih 11 ebola milijardi.

Zbog Putina je u sjenu pao Veliki spoljnopolitički uspjeh Režima na Zapadu.

Tačno 2. oktobra 2014. godine Republika Srpska je osvojila dio Evropske unije. Usred Italije. I to 281,79 m2 usred Milana. Sa odličnim izložbenim prostorom.

Taj nas je uspjeh koštao ništa – stotinjak hiljada maraka. Možda dvjesta, ali šta ima veze. Kada je Režim uspješno osvojio 281,79 m2 na Veletržnici u Milanu. Ili ako više volite na Pijaci na veliko!

Šef Režima je naučio samo na Veliko. Velike velebne zgrade, Veliki poslovi, Veliki autoputevi pravo u savsku vodu, Veliki aerodromi, kao što je trebinjski, veliki nepostojeći mostovi, Veletržnica…

Sanjao je On sigurno o Veletržnici još u vrijeme dok je prodavao paprike na banjalučkoj pijaci. I učio ispod tezge.

Ima nešto posebno u tome: Dodik je od banjalučke pijace stigao do milanske veletržnice. San marljivog dječaka se ispunio. A niko iz Režimskih medija da Naciju obraduje tako snažnim uspjehom.

Tim zatvorenim Krugom prodaje. Pa da nas sve od sreće trese Ebola. Groznica.

Saznajem da će Veliko Piljarsko Društvo dodijeliti Dodiku nagradu Velikog Piljara. Bar neko da se, osim mene, sjeti tog Talentovanog Tezgaroša. Ronalda banjalučke pijace.

Istina, RS nema ni voća ni povrća koje bi prodavala na Veletržnici u Milanu. Ali bitno je da ima onih 281,79 osvojenih kvadrata Zapada. Pa čim bude Rodna godina napuniti sepete, pa sepete na Konje, pa Konjima preko Hrvatske, Slovenije, pa na Trst, pa će utom i Milano.

Veliki Piljar, Veliki Tezgaroš je zaista vidovit. I vizionar. Gdje se on sjetio Veletržnice u Milanu! Koje se čak ni Vučić nije sjetio. A on se sjeća svega, još od prije Kosovskog boja. I prije Nemanjića. I prije Velikog praska.

Šta sam htio da kažem? Pa da Režim mora nešto učiniti sa Režimskim medijima.

Ovako više ne ide: Putin ispred Veletržnice Milano, a Đokić investira više nego Dodik. I još pronađe naftu.

 A Dodik ne može da nađe ni vreću krompira da je proda na Veletržnici. Ua!