среда, 22. април 2015.

Proljeće u Budimpešti

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik se sam uporedio sa Slobodanom Miloševićem i Moamerom El Gadafijem, kako bi pokazao da su protiv njega SAD i EU. Koji su, kako tvrdi, smjestili Zekama.

Taj oštri intervju, u kojem nije poštedio „budimpeštanske“ snage, spremne da ga „sruše“, dao je u vrijeme dok je njegova Lična Kukla tražila pare u Vašingtonu. Koje na kraju nije dobila, jer je „Budimpešta“ rekla „Vašingtonu“ da ne može.

Dok je Kukla molila, Dodik je u intervju pronašao još niz „stranih plaćenika“ i „domaćih izdajnika“, ali mu nikako nije polazilo za rukom da objasni kako da se narod opameti, sam razazna te „petokolonaše“ i eliminiše ih. Efikasnim sredstvima.

Onda su neki mediji prenijeli Dodikov iskričavi „autodžamahirijski“ intervju, nakon čega je iz njegovog Kabineta saopšteno da je zloupotrijebljen. I intervju i Dodik. Toliko je zloupotrijebljen da umalo nije zaglavio u Sigurnoj Kući.

Situacija u kojoj Dodik u istom trenutku optužuje Vašington da ga ruši preko Budimpešte i u istom tom Vašingtonu traži pare da bi isplatio plate i penzije, apsolutna je šizofrenija, posebno kada se na kraju te psihotične skaske, koju je organizovao, izrežirao, odglumio i demantovao sam Dodik, on još proglasi i državnikom.

Čega? Istočnog Romanovca. Ovdašnja verzija „Leta iznad kukavičijeg gnijezda“ mnogo je strašnija od originala.

Dodik je čovjek bez Sjene, jer je postao Sjena samog sebe iz nekih prošlih vremena. Kada je krčma “Kod Mile” radila punom parom, dok se nije zapilo sve imanje. Sada Sjena leluja, ne znajući šta će od sebe, jer nije prispio nigdje. I ne vrijedi više ništa.

Ne trebaju Dodiku Budimpešta i Vašington da bi imao probleme. Koji su jeziviji čak i od njegovog Režima.

Dovoljno je da pogleda po svojoj Avliji i da se izbezumi od straha.

Novca više nema ni za šta niti ga on može naći.

I da MMF da pare, tih sto miliona su dovoljni za mjesec dana preživljavanja. Zato će, tvrdi nezvanično, ponovo tražiti pare od Putina.

U sred parade.

Već ga vidim kako maršira i, dok dodiruje šapku pozdravljajući Putina, viče: Baljšoj, Baljšoj! Kredit, naravno. Ima Toma da se zalije kafom od iznenađenja. I počne da propada. Od stida.

“Baljšoj, Baljšoj”!

Nemam pojma šta će Putin reći, ali para iz Rusije nema. Ni baljšoj, ni menjšoj. Moja Tamara.

Prije Moskovske džade i Parade, Dodik će ponovo postati predsjednik SNSD-a.

Na Saboru na kojem neće biti Igora Radojičića, što je problem veliki kao i nedostatak novca. Pirova pobjeda za Dodikovu pobjedu je beskrvna. I bez žrtava.

Radojičić će sjediti kući i lagano pritezati svilen gajtan, koji je stavio Dodiku oko vrata. Pravo “budimpeštansko proleće”!

Radojičić je samo dio Jeze. Organizovane grupe dominiraju SNSD-om; Finansijski izuzetno jake, poput Tegeltijinog klana; Te grupe već upravljaju Republikom Srpskom, Dodik je samo figura; Konce vuče Ministar finansija&Gang i ostali stevanovići, stankovići, čolovići, milovići; Dodik je skoro neupotrebljiv… Ali ga mogu potrošiti još jednom, da ga prodaju. Dok ne nađu novo rješenje.

Proljeća u Budimpešti su baš Libijska!