субота, 11. април 2015.

„Reforme“: Parama MMF-a do secesije; Reketiranjem protiv sive ekonomije

piše: Slobodan Vasković

Režim je potpuno dezorijentisan do mjere da su “Guske u magli” spram njih apsolutno svjesne kud i šta hoće.

Politika koju prezentuju čelnici Režima potpuno je šizofrena i svjedoči da SNSD, kao vodeća stranka vlasti, nema rješenja za ogromne probleme koji su ih zatrpali, niti ima pojma kud i kako dalje.

Situacija u kojoj (istovremeno) Nebojša Radmanović najavljuje Rezoluciju o “samostalnosti i slobodi RS”, a Željka Cvijanović “odlazak u Vašington, u sjedište MMF-a, po pare”, svjedoči da SNSD nije ostao samo bez ikakve realne politike, već i bez razuma i ikakvog dodira sa stvarnim svijetom.

Vrh te stranke nikako da izađe iz Grandomanske pozicije, ubijeđenosti o sopstvenoj velični, koja ne postoji nigdje sem u njihovim glavama.

Suludo je očekivati novac u Vašingtonu i, istovremeno, zalagati se za secesiju! Samo osobe bez busole ili, bar, mahovine kao orijentira, mogu se nadati da će MMF svojim parama podržati njihova secesionistička nastojanja.

Uz to, odlazak Cvijanovićeve i Zorana Tegeltije u Vašington, svjedočanstvo je da Vlada RS nema izlaza i da je spremna pokazati apsolutno beskičmenjaštvo ne bi li iskamčila novac od MMF-a. Beskičmenjaštvo i Secesija ne idu jedno sa drugim, pa je, izvan svake razumne sumnje, činjenica da je Patologija (sa akcentom na notorne laži) jedino mjerilo ponašanja i djelovanja Režima.

MMF    
MMF je nemilosrdan: Traži novi zakon o radu, novu poresku politiku, smanjenje socijalnih prava...

MMF traži i smanjenje penzija za pet posto, što je ušteda od 60 miliona na godišnjem nivou.

MMF ima još niz uslova za ovdašnje vlasti i svi su, listom, izuzetno nepopularni i znače udar na primanja budžetskih korisnika. 
Svi pokušaji Režima da dobiju neki kredit, bilo iz Rusije, bilo od nekog Fonda sa Zapada, završili su neslavno; Tako su sami sebe utjerali MMF-u ralje i sada moraju sami sebi polomiti kičmu, što još uvijek ne znači da će novac i dobiti.

A samo MMF ih može spasiti od potpunog finansijskog fijaska i bankrota.

Činjenice kažu da se Vlada RS u prvom kvartalu ove godine zadužila za 75 miliona KM (60 miliona obvenice+15  miliona Trezorski zapisi).

Računica kaže da im nedostaje 25 miliona KM mjesečno, što je za preostala tri kvartala nedostatak od 225 miliona KM. I to za podmirenje minimuma potreba.

U ovom trenutku Vlada RS je dužna dobavljačima cca 150 miliona KM, a na naplatu su stigle i Obveznice unutrašnjeg duga (Obveznice stare devizne štednje, ratne štete…), u visini od 32 miliona KM.

“Genijalan plan” su osmislili Cvijanovićeva i Tegeltija: odložiće isplatu ovih 32 miliona KM!

Reketiranjem protiv sive ekonomije

Najstrašnije u svemu je i u što u potpuno devastiranoj ekonomskoj i finansijskoj situaciji, uticajni pojedinci iz vrha Režima vide isključivo lični interes i ugrađuju ih u zakonske projekte.

Akcioni plan za suzbijanje sive ekonomije, koji je nedavno predstavio ministar finansija Zoran Tegeltija, je, u stvari, plan za reketiranje privrednika, njihovo stavljanje pod Tegeltijinu punu kontrolu i, svojevrsno, privatizovanje kompletne (preostale) privredne aktivnosti.

Prema tim Zakonima, koje Vlada RS naziva reformskim, a suštinski su alati za reketiranje, predviđeno je, između ostalog, da inspektori imaju pravo “da zatvore preduzeće na 15 dana, ukoliko  u toku kontrole otkriju nedozvoljene aktivnosti”.

Ovom odredbom stvoren je širok prostor za reketiranje: “Ako nećeš da te zatvorim, daj 5.000, 10.000… KM”. 
Nije li bilo logičnije kazniti privredni subjekt sa pet ili deset hiljada KM, od čega bi budžet imao koristi, a ne zatvarati ga i tako ostaviti radnike na ulici, a firmu bez posla i državu bez para?!

Naravno da je bolje, ali Tegeltija tada ne bi imao ključni uticaj na svaku firmu i njeno poslovanje.

Druga zamka je Odbor za žalbe, kao drugostepeni organ, koji imenuje Vlada RS, čitaj Tegeltija.

On na taj način prisvaja sebi ogromnu moć i može da kontroliše rješavanje žalbi, odugovlačeći ga unedogled. I na taj način favorizujući svoje “igrače”.

“Sertifikacija inspektora” je treća zamka, jer će se taj posao, vremenom, prepustiti nekoj od Tegeltijinih firmi.

Ukoliko ovaj set prođe, Tegeltija će zagospodariti privredom RS: u džepu će držati sve inspekcije i inspektore, institute koji odlučuju o žalbama, i tako sebe nastaviti politički graditi, po principu: Ako si sa mnom - radiš, ako si protiv mene onda - ideš pod led!

Gdje je borba bila do sada
Pitanje je zašto se Tegeltija do sada nije borio protiv sive ekonomije, rada na crno i otvorenog varanja države?

Primjera radi, u firmama njegovog štićenika, tajkuna Mladena Milanovića Kaje, gotovo svi radnici, koji su prijavljeni, primaju platu (u prosjeku) od 350 KM. To se odnosi i na njegove direktore, ekonomiste, inženjere… u firmama Tržnica, MG Mind, Mrkonjić putevi…

Naravno da nije realno da baš svi primaju primaju tako malu platu, a prema mojim saznanjima, ona je u tim fimama u prosjeku 700 KM.

To znači da Milanović prijavljuje pola plate koju daje radnicima, a pola isplaćuje u kešu (na crno). Na tih “crnih 350 KM” država gubi 210 KM po zaposlenom na ime poreza i doprinosa.

Ovaj Tegeltijin tajkun u svojim firmama ima oko hiljadu zaposlenih, što znači da mjesečno utaji poreza u visini od 210.000 KM.

To je na godišnjem nivou 2,5 miliona maraka. Samo u proteklih pet godina, koliko je Tegeltija ministar finansija, Milanović je, po ovom osnovu, oštetio RS za 12,5 miliona KM.

Uz to se nikome od njegovih zaposlenih ne plaća prekovremeni rad, na koji su prisiljeni.

U njegove firme ne smije da dođe niti dolazi bilo kakva inspekcija, jer Tegeltija pod kontrolom drži Poresku upravu, inspekcije i inspektore.

Nakon svega, jasno je da je Akcioni plan brobe protiv sive ekomije, u stvari, plan borbe protiv Milanovićeve konkurencije. Koju će Tegeltija pomesti!