уторак, 7. јул 2015.

Grobar i Đak

Piše: Slobodan Vasković

Savjet bezbjednosti UN biće 07.07. poprište direktnog sudara SAD-a i Rusije oko britanske Rezolucije o Srebrenici.

To je samo jedna u nizu rundi Drugog Hladnog Rata, koji će trajati godinama. Međutim, ta runda i njen ishod imaće duboke i dugoročne posledice na političke procese u Srbiji i BiH i na odnose Srbije i BiH sa Zapadom i Rusijom.

Rusija se, u malom sitnom detalju koji se zove Srbi, nalazi u situaciji Tamnog Vilajeta: Ako podrži Rezoluciju (a podrška je sve osim veta), „kajaće se“; Ako uloži veto „kajaće se“.

„Kajaće se“ treba shvatiti vrlo uslovno, pošto je cijela priča oko Rezolucije i za Rusiju i za SAD tek mali segment ukupnog sukoba, dok je za Region to tektonski poremećaj.

Teško je vjerovati u ruski veto na Rezoluciju: U toj situaciji Rusija bi ušla u sukob sa islamskim zemljama i Turskom, izgubila njihovu podršku (do koje joj je veoma stalo u Hladnom ratu i pod sankcijama). Rusi će se teško odlučiti na veto i zbog miliona muslimana koji žive u Rusiji. Uz to, njihov ambasador u BiH Petar Ivancov bio je eksplicitan: “Mi ne negiramo ovaj pojam koji je postavio Međunarodni tribunal. U Srebrenici se desio zločin genocida”.

Nakon ovakve izjave, djeluje nezmislivo da Rusija promijeni stav i uloži veto.

Neulaganje veta, pak, Srbe (i Srbiju) politički definitivo udaljava od Rusije, jer će Srbima biti nemoguće objasniti zašto nisu uložili veto, a njihovi visoki funkcioneri su itekako dolivali ulje na lomaču za sagorijevanje međuetničkih odnosa prethodnih nedelja.

Vrlo jasno je to rekao Aleksandar Vučić, poručujući Rusiji da će Srbija itekako dobro znati „cijeniti“ neulaganje veta.
“Ukoliko se rezolucija o Srebrenici izglasa pred Savjetom bezbednosti Ujedinjenih nacija, a Rusija ne stavi veto, Republika Srpska će znati da ima samo Srbiju, a Srbija da u teškim trenucima može da se osloni samo na sebe”, poručio je premijer Srbije Aleksandar Vučić, dan pošto je obelodanjeno da je predsednik Srbije Tomislav Nikolić zatražio od predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina da Rusija uloži veto na predlog britanske rezolucije o Srebrenici, ukoliko se o tom dokumentu bude glasalo ove nedelje u SB UN.

Vučić, naravno, ne očekuje da Rusija uloži veto. Jasno je to, kao što je jasno i da je Nikolić narušio kredibilitet Vlade Srbije petljajući se u inostrane poslove.

Nikolićev postupak dio je posledica koji je sukob velikih sila već iznjedrio na ovim prostorima.

Preciznije, britanska Rezolucija imala je u podtekstu  “istjerivanje na čistinu” svih ovdašnjih političkih lidera, koji nisu mogli izbjeći istupe u “kriznoj političkoj situaciji”. Ti istupi su pokazali i ko je od njih za Rusiju, ko za Zapad, ko za prošlost i mržnju, ko za budućnost i prevazilaženje stanja…

Interesantno je da lažni pansloveni/panpravoslavci Nikolić i Dodik insistiraju na nekretanju, potpunom raskidu sa Zapadom, iako ne postoje ni najmaglovitiji obrisi neke konkretnije saradnje sa Rusijom, dok Vučić nije htio ni na koji način ugroziti odnose sa SAD i EU.

Zato što Vučić želi Srbiju na Zapadu. I to je jedini pravi put za Srbiju. I za BiH.

Njegova izjava (citirana u tekstu) nije poruka samo Rusiji, već i Nikoliću i Dodiku koji su, bez Vučića, kreirali sopstvenu politiku sa Moskvom. I dobrovoljno djelovali kao Ruske marionete.  

Nikolić i Dodik su pokušali zabiti Vučiću nož u leđa, što je, u ovako  dramatičnoj situaciji, ravno pokušaju političkog atentata. Vučić im je to, manje više, neuvijeno saopštio.

Nakon 12. jula Vučić će biti prisiljen da potpuno redefiniše svoje odnose i sa Nikolićem i sa Dodikom. Posebno ovdašnjim Primitivnim Populistom, koji pokušava izazvati međunacionalne, ali i unutaretničke sukobe.

Dodik nije nikakav srpski nacionalista, još manje zaštitnik srpskih nacionalnih interesa: On je politički Neandertalac spreman i na izazivanje rata, samo da bi spasio svoju bezvrijednu kožu.

Dodikovo primitivno larmanje, pozivi na političke likvidacije  stavljanje kompletog naroda u mašinu za mljevenje mesa, nisu bitno promijenili njegov politički status. On je bio gotov i prije Rezolucije, njegovo ponašanje nakon objave britanskih namjera, samo su dodatna potvrda rečenog.

Dodik je šupljiji od njegovog lažnog referenduma i veći Politički Papak, od svih Papaka koje je na buvljoj političkoj pijaci pokupovao, zato što smatra da pristup koji prakticira može da mu pomogne. Ne može, iako će cijena koju će narod RS morati da plati biti znatno veća nego prije dvadesetak dana.

Dodik insistira na naopakoj klaustrofobičnoj  izolacionističkoj strategiji, pokušavajući ubrati kratkoročne političke poene i učvrstiti svoju teško poljuljanu poziciju.  

On, uz pratnju Ološa, kojim se okružio, pojačava vrlo svjesno islamofobiju, u pokušaju da ojača radikalnu desnicu u RS, koja je posustala u podršci matičnom mu SNSD-u.

Politika navodne zaštite Republike Srpske, koju trenutno vodi Dodik, najopasnija je upravo po Republiku Srpsku.

Potpirivanje strasti nikako ne ide u prilog RS. Ni na svjetskom ni na lokalnom nivou. Dodik je najveći nacionalni problem i stvarni grobar srpskih interesa. Nikolićev šegrt.

Podjednako lošim kao Nikolić i Dodik pokazao se i Bakir Izetbegović, koji je državi pretpostavio jednog čovjeka. Takvo što nije se činilo ni u Srednjem vijeku, posebno ne u 21. Izetbegović je potrošen političar bez budućnosti.

Stalno spinovanje viktimizacijom, koje se produkuje iz njegovog kabineta, neprihvatljivo je, štetno i rušilačko. Izetbegović isključivo doprinosi samoizolaciji Bošnjaka, njihovoj getoizaciji. On je bošnjački pandan Nikoliću i Dodiku.

Ivanić i Bosić klonili su se velikih riječi, samim tim i velikih djela. Ivanić je pacifikovao uzavrele strasti, Bosić nije dolivao ulje na vatru. Korektno.

Međutim, to samo po sebi nije dovoljno, jer dolazi vrijeme snažnih odluka, bez kojih neće biti pomjeranja.

Kakva god bude Rezolucija u konačnom tekstu i kako god prođe glasanje u Savjetu bezbjednosti UN, ona neće razriještiti regionalni međunacionalni  Gordijev čvor.

Moraće to učiniti ovdašnji političari. Stoga se nameće pitanje da li Vučić treba doći 11. jula u Srebrenicu?
  
Vučić treba doći u Srebrenicu. I Mladen Ivanić. I Mladen Bosić. Kako bi u BiH (što bi bila politički slojevita i kompleksna, ali vrlo pozitivna gesta) načinili prvi veliki korak u novoj srpskoj nacionalnoj i političkoj platformi, koja Srbiju i Srbe definitivno vraća među velike narode. Kao ravnopravan, civilizovan, demokratičan, napredan, a nikako i nikada kao genocidan, varvarski, primitivan…

To je načelo; U detalju povukli bi zauvijek Crvenu liniju između sebe i Grobara srpskih nacionalnih interesa, koji predstavljaju Nikolić i Dodik.