piše: Slobodan Vasković
Skupštinska rasprava o “kreditima u švajcarcima” i poništenje (bez ikakve rasprave) Zakona o policiji (koji je donesen prije mjesec dana), pokazala je potpunu uništenost, nepostojanje parlamenta RS, Vlade RS, Institucija RS; Nepostojanje SNSD-a, DNS-a, SP-a i ostalih, koji čine Režim.
Sve je samo privid; Postoji jedino Milorad Dodik, koji, u skladu sa svojim interesima i strahovima, donosi Odluke što su mahom štetne i nikome ne koriste čak ni kratkoročno. Ni njemu samom.
Sama činjenica da jedino postoji Dodik, koji je potrošen, obesmišljen, nikom potreban, najokrutnija je kritika svih onih koji vode ostale “institucije” i svih onih koji čine “stranke”.
Republika Srpska nije više Društvo Jednog lica, već mnogo gore od toga: Razoreni Habitus nekadašnjeg Moćnika, koji nije ni sopstvena negdašnja sjena, ali i takav nikakav, nevrijedan i ništav, još uvijek je kompaktniji od svega postojećeg. Tragedija.
Republika Srpska je institucionalno i političko groblje, kojim posrće Nemoćni Grobar, pitajući se koliko mu je ostalo do konačnog pada.
SNSD izigrava veliku stranku, a suštinski uopšte ne postoje, sem kao kanalčina Dodikovih štetnih odluka. U dva dana demonstriraju šizofrenu politiku: ne podržavamo, podržavamo, ne podržavamo, podržavamo, pa odluče da će odlučiti kako Dodik odluči!
Dodik kaže da ne podržavaju, iako je i on prije rekao da podržavaju; Džaba 23 leša, suicidi zbog švajcarca; Džaba razorene porodice, uništeni životi, sirotinja; Kome su oni bitni i ko ih uopšte vidi, kada je cijela RS prekrivena raspadajućim lešinama institucija, stranaka, politika i političara.
Dodik je, naočigled kompletne javnosti, preuzeo ingerencije parlamenta, Vlade RS, kompletnog SNSD-a, DNS-a i SP-a. I učinio ih nepotrebnim, mrtvim, ništavim. Javno demonstrirajući da je njegov Režim u ropskom odnosu spram Banaka. Ne samo Hipo, već i ostalih koje ih održavaju na aparatima, kupujući zapise i obveznice. Šifra “UniCredit”.
Opozicija jeste insistiranjem na Zakonu pokazala stvarno stanje Režima. Ali, nema tu pobjede, jer ne uspijevaju taj trulež skloniti. Čak ga ni ozbiljnije uzdrmati.
U cijeloj priči nisu dobacili ni do Pirove pobjede: Dokazali su nemoć i jad Režima, demonstrirajući sopstvenu. I oni su tek privid, ništa konkretnije. Politički mrtvaci zaglavljeni na drugoj strani rijeke.
Kada je sam Zakon o švajcarcima u pitanju, pitanje je šta je Opozicija čekala sedam godina, jer je brutalna otimačina počela 2009. godine? Nisu se sjetili? Bilo im mrsko? Nije bilo vrijeme? Imali su preča posla, pokušavali kopirati Dodika?!
Lamentiranje Političkih Mrtvaca iz Režima podjednako je nemirisno onom opozicionom. Gadi mi se i pominjati onog Petrovića, ali mi je interesantno Dete Amidžić.
Sve probleme je krasno i nadahnuto objasnio i ukazao šta sve nije učinjeno, ali ni riječi nije rekao o tome zašto to on nije učinio prije godinu, dvije, tri…? Ili prije tri mjeseca? Kad već zna gdje su problemi, djeluje kao da zna i kako izgledaju rješenja, ali, očito, mu nije palo na pamet da to napiše i predloži. A htio bi da ga dožive kao savjesnog, brižnog, objektivnog, pa još i sabornog. Zaista zanimljiv mladi politički leš.
Koji je učestvovao i u odluci da nema rasprave o povlačenju Zakona o policiji, koji je i on izglasao prije samo mjesec dana. Sa ostalim političkim strvinama iz Režima, čemu su se protivile političke lešine iz Opozicije. Onda je Potrošeni Dodik procijenio da mu taj Zakon o policiji nanosi neku štetu i odlučio da ga potpuno poništi.
Poništio je Zakon, ali i Skupštinu i Vladu RS i MUP RS, jer je ddemonstrirao da nisu kompetentni da donesu ikakav Zakon.
Opozicija jeste indukovala ovaj samoubilački akt Režima. Ali to ne znači baš ništa: Ma koliko puta se Režim samoubio, opozicioni politički leševi ne uspijevaju zaustaviti sopstveno raspadanje. Dapače, raspadaju se sve brže. Uzgred, otkud oni na glasanju o bezakonju, koje se sprovodi bez rasprave?!
“Bacanje pod voz” im je već postalo tradicija. Bespotrebno, jer su politički mrtvi i bez tog akta.
