субота, 25. јун 2016.

Pošast: Šume u RS izumiru zbog nebrige vlasti

Šume su jedno od najvećih bogatstava kojima raspolaže Republika Srpska. Šumski ekosistem, sa površinom od oko 1.200.000 hektara, zauzima dominantan položaj u odnosu na ostale ekosisteme. Šume su veoma složeni ekosistemu i upravo zbog toga su veoma podložne oštećenima. Šume su ranjive, prije svega zbog oscilacija abiotičkih faktora (fizičko-hemijske uslovi, klimatske promjene …) i kako ne bi propadale treba im posvetiti dužnu pažnju.
Na abiotičke faktore se teško može uticati, ali je problem kada šume stradaju zbog ljudskih grešaka. Ljudske greške, čak i male (namjerne ili nenamjerne), vremenom mogu da prerastu u katastrofe velikih razmjera. To se onda dovodi do ogromnih ekoloških i ekonomskih šteta, a pogubno i po lokalne zajednice, čija je privreda uglavnom vezana za šume.

Jedan od značajnih pokazatelja narušenosti stabilnosti šumskih ekosistema je proces sušenja šuma. Sušenje stabala u šumi je normalan proces, uzrokovan raznim faktorima, i on je sastavni dio ekosistema. Međutim, kada sušenje pojedinačnih stabala dobije zamah, poraste po svom intenzitetu i površini, onda je to proces sušenja koji ostavlja ogromne posljedice.
Mnoge opštine u RS, koje se nalaze na područjima pod šumama, okrenute su šumskoj privredi. To su i njihova najveća prirodna bogatstva i resursi. Kada dođe do narušavanja tih resursa, procesom sušenja šume, nastaje veliki problem. Prirodni zakoni su takvi- onome što se u šumi uništi za kratko vrijeme, potrebne su decenije, pa i više da se nadoknadi.

Proces sušenja šuma na romanijskom platou je ogromnih razmjera, a na pojediniačnim površinama on je dostigao nivo ekološke katastrofe.
Taj proces i dalje traje, štete se gomilaju. Samo na području opština Han Pijesak i Sokolac, gdje je ovaj proces najintenzivniji od 2011 do 2014. godine, osušilo se oko 180.000 metara kubnih stabala, uzrokujući tako direktnu štetu od  9.000.000 KM. Tu nije kraj, jer ta masa suvih stabala  (ali i šteta) se može značajno uvećati zbog suvih stabala koja se ne registruju u okviru redovnih sječa.

Prema tvrdnjama stručnjaka, trenutno sušenje smrče na ovom području predstavlja pravu ekološku bombu. Stručnjaci navode da zbog dominantno biotičkog uzročnika sušenja (uzajamni uticaj biljaka, životinja i čovjeka) u ovom slučaju i njegovog velikog potencijala u slučaju većih oštećenja od abiotičkih faktora (snijega i poledice), koja često zahvaćaju veće površine, moguće je stvaranje ogromnog prostor za pojavu štetočina, što bi dovelo do potpunog sušenja šuma na zahvaćenom području.
Ne suši se na romanijskom platou samo smrča. Ugrožene su i druge vrste drveća, poput hrasta. To je navedeno o u Izvještaju koji je Šumsko gazdinstvo „Sjemeć“ Rogatica uputilo Ministarstvu poljoprivrede, u kojem se govori o masovnom sušenju hrasta kitnjaka na površini od 1288 hektara. ŠG “Sjemeć” je tražilo pomoć o resornog ministarstva, upozorivši da će se lokalne zajednice na tom području doživjeti pravu ekološku i ekonomsku havarija, ako se pod hitno ne preduzmu potrebne mjere.

Šteta se, ne može popraviti preko noći i to znaju svi, pa i ministar Stevo Mirjanić, ali vlast ne haje što se šume suše. Njima su zanimljivi samo poslovi u vezi šumama iz kojih određene interesne grupacije mogu izvući korist.
Umjesto da se posveti problem sušenja šuma u RS, resorno ministarstvo je  formiralo Operativni tim trebalo je da pripremi teren za suzbijanje žutotrbe (štetnog insekta koji napada lišće šumskog drveća ) “aviotretiranjem” u istočnom dijelu Republike Srpske. 
Bilo je planirano da pojedinci na tom poslu zarade 1,2 miliona maraka, ali su se tome usporotivili direktori tamošnjih Šumskih gazdinstava.
Notorno je da nikada niko i nigdje nije radio suzbijanje žutotrbe “aviotretiranjem” niti se to može naći bilo gdje u literaturi. Još je apsurdnije to što se u šumama koje je trebalo “tretirati” uopšte nema žutotrbe.
Izmišlja se postojanje žutotrbe, a niko od nadležnih se ne brine zbog sušenja šuma i mogućih ekoloških katastrofa. To im, očigledno, nije prioritet, jer je to ozbiljan posao, koji traži mnogo truda, volje i znanja. To je posao koji brine o budućnosti šuma, ekosistema i ekonomije. Šumsko bogatsvo u RS, nažalost, aktuelna vlast tretira tek kao odličan poligon za izvlačenje novca kojim se finansiraju stranke i njihove predizborne kampanje.