недеља, 12. март 2017.

Gospodar Pečurkaša: Zadnji ministar poljoprivrede Republike Srpske

Piše: Slobodan Vasković
Pune je četiri godine otkako je Željka Cvijanović na čelu Vlade RS; a nešto više od 11 godina otkako je SNSD na vlasti “u komadu”.
“Domete” Cvijanovićkine vladavine, po resorima, bilo bi zaista preopširno opisivati, pa sam mišljenja da je najefektniji prikaz njene vladavine komentar rada Ministarstva poljoprivrede (u ostalim resorima je slična ili i gora situacija), na čijem je čelu Stevo Mirjanić Metuzalem. 
Analizu su uradili stručnjaci iz ove oblasti i sa zadovoljstvom je prenosim, premda sam siguran da se neće baš dopasti Miovanu Cicku Bjelici, najvećem Metuzalemovom fanu, koji, kako se osnovano pretpostavlja, njegovu sliku drži kraj SDS-ovog amblema.
Ali, šta da se radi, niko nije svima ugodio, pa neće ni ova analiza.  
STRUČNA ANALIZA 
1.
Danas, 12.03.2017. godine navršavaju se četiri godine otkako je Stevo Mirjanić Metuzalem stupio na dužnost ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske. To je bila, kako su mnogi, naivno, povjerovali jedna od najboljih odluka Milorada Dodika, jer mu je Metuzalem (od 2010. godine) bio savjetnik za poljoprivredu.
Razlozi za, do tada, nezabilježeno ushićenje poljoprivrednika zbog njegovog dolaska bili su i u višegodišnjem iskustvu na odgovornim funkcijama u bivšem, komunističkom, sistemu, navodnom poznavanju poljoprivrednih politika i terena, s obzirom da je dugo bio predsjednik Skupštine opštine Gradiška, predsjednik Poslovodnog odbora AIPK Kombinata – Gradiška i posljednji/zadnji ministar poljoprivrede bivše Jugoslavije. 
Njegovo obraćanje, krajem marta 2013. godine, u Administrativnom centru Vlade RS, uz prisustvo Milorada Dodika i Željke Cvijanović, bilo je nadahnuto i puno optimističnih najava, a poljoprivrednici su, kao nikada, izašli s osmijesima i srcima punih nade  u bolje sutra agrara Republike Srpske.
2.
Četiri godine kasnije ushićenje je zamijenilo razočaranje, ljutnja i ravnodušnost, jer je Metuzalem, majstorskim potezima, poljoprivredu RS doveo na rub propasti, a od istih tih poljoprivrednika stvorio neprijatelje koji jedva čekaju da mu vide leđa. Kako trenutno stvari stoje Metuzalem će biti i posljednji/zadnji ministar poljoprivrede Republike Srpske. Uništio je i nastaviće da uništava sve ono što se do sada, nekako, (o)držalo u poljoprivredi.
Na veliku žalost poljoprivrednika još mu neće vidjeti leđa jer je, prema posljednjim informacijama, Metuzalem nabavio velike količine OHO ljepila kojim se zalijepio za fotelju u svom kabinetu. Od stolice ga može odvojiti samo pad Vlade RS ili..... 
Najavljena reorganizacija, ako je bude, neće ga izvući  iz fotelje iako je, donedavno, podnosio ostavku na to mjesto. Naravno, to je bila samo caka kako bi natjerao druge da ga mole da ostane na funkciji, što sada vješto koristi. To mu je, inače, specijalnost. Obožava da ga neko moli, do posljednjeg časa, a onda, velikodušno, prihvata molbe i tako sebi diže cijenu. Obilato koristi i dobre, porodične odnose, sa Dodikom.
3.
Umjesto da podnese ostavku i ode kući da okopava povrće u bašti i čuva unuke, Metuzalem je odlučio da, u smiraj svog života, radi na uništavanju i konačnom propadanju poljoprivredne proizvodnje u RS. 
Preko svoje privatne, konsultantske, firme i Instituta za ekonomiku poljoprivrede na Poljoprivrednom fakultetu, svake godine, izdaje beznačajne knjige, a često i Strateške planove od kojih, od istog Ministarstva na čijem je čelu, uzme značajne sume novca. Metuzalem je neviđena Baraba i Lažov koji samo ćuti, ništa ne zna, ni sa kim se ne svađa, a, ispod žita, vuče konce i ubire plodove svog “mukotrpnog” rada. 
Poljoprivrednici ga smatraju najvećim lažovom od svih ministara u Vladi Republike Srpske. Bezbroj puta im je obećavao značajne iznose podsticaja i procente pomoći da bi ih, na kraju, sve prevario i, time, doveo u još gori položaj. Njemu ništa ne predstavlja data riječ, iako se kune da će je ispoštovati. Treba samo pitati mljekare, voćare, ratare, povrtare i sve ostale koliko ih je puta izvarao. Svima obećava da bi ih držao pod kontrolom, a na kraju, kada ih prevari povuče se u izolaciju. Koristi to što ga se mnogi boje, jer su im na umu riječi Milorada Dodika, od prije četiri godine, kada je rekao da onaj ko dirne ili napadne Stevu Mirjanića napao je i njega i da iza svakog poteza Mirjanića stoji lično ON - Dodik. 
4.
Mnogi su od njega očekivali da će riješiti nagomilane probleme u agraru “boljeg” entiteta, ali on ih je samo produbio. A predstavlja se da je čarobnjak, jer kako objasniti da od svih traži da rade i ponašaju se kao da budžet za poljoprivredu nije 60 miliona već mnogo više. Od tih 60 miliona, za mlijeko odlazi čak 26 miliona godišnje. 
Kada se uzme još sedam miliona za plavi dizel i 1,5 milion za premiju za pšenicu ostaje samo oko 25 miliona maraka za razvoj poljoprivrednog sektora u Republici Srpskoj. S tih 25 miliona Metuzalem drži socijalni mir i jača poljoprivredu Republike Srpske koju još i zadužuje emisijama obveznica i trezorskih zapisa, nakon kojih se ponešto od nagomilanih dugovanja i isplati. Neka svi znaju pošto Stevo to ne želi da podijeli sa drugima: Ključ za napredak agrara Srpske je u zaduživanju trezorcima i zapisima, a ne u samopregornom radu, za opšti društveni interes!
5.
Metuzalem je, u protekle četiri godine, prezentovao sve osobine i vještine koje su ga krasile tokom životnog vijeka i obavljanja značajnih partijskih dužnosti. Među njima najznačajnije su podmuklost, oholost, bahatost i demagoški pristup svim poslovima koje radi. 
To je čovjek koji ne podnosi tuđe mišljenje i ne trpi da mu se bilo ko suprotstavi. 
Arogantan je, bahat, slaže a da ne trepne, ne javlja se ako je nešto obećao, zavađa druge, nikada nije kriv ni za šta, a svi ostali su glupi i nemaju pojma o poslu. 
Jedina istina je da je njega vrijeme pregazilo i da nije ono što su svi mislili - stručnjak koji će izvući iz gliba posrnulu poljoprivredu RS. Njemu su najznačajnije informacije koje nemaju nikakvu vrijednost u praksi, tj. na terenu. Ali zato obasipa ministre i Vladu RS sa informacijama koje, kada bi se malo više zagreblo po dubini, nemaju nikakvu vrijednost. Inače, ostali ministri ga ismijavaju, a pada im mrak na oči kada moraju da ga slušaju na sjednicama Vlade RS ili da pričaju s njim. Ovo naročito važi za Zorana Tegeltiju. 
6.
Jedini koji mu se hrabro suprotstavio je Risto Marić, direktor JP “Šume RS“ koji mu je čak rekao da podnese ostavku. Ali dobro, to je stvar koalicionih onosa SNSD-SP. To se ne mijenja tek tako. 
7.
Metuzalem, u svom samopregornom radu primjenjuje metode OZNE i UDBE da uništi sve one za koje smatra da su mu prepreka u ostvarenju njegovih ciljeva. Očekuje od drugih beskompromisno izvršavanje postavljenih zadataka, u bilo koje doba dana i noći, pa su mnogi, u ove četiri godine, počeli da piju tablete za smirenje, a Ministarstvo poljoprivrede RS, jedino je u Vladi RS, koje radi svaku subotu, ponekad i nedjeljom, što je za svaku pohvalu, imajući u vidu “fantastične” rezultate ostvarene u poljoprivrednoj proizvodnji u njegovom četvorogodišnjem mandatu. 
8.
Metuzalem je specijalista da uzima za sebe. Od svačeg što radi ima koristi. Ne samo od beskorisnih dokumenata već i od zapošljavanja partijski podobnih kadrova (na preporuke Nenada Kesića, srećom nedavno penzionisanog), Nikole Špirića, Željke Cvijanović… 
Zamjerio se, gadno, Emilu Vlajkiju, ali to je druga priča. Metuzalem jednima daje, drugima uzima, a od koga uzima, zna samo on, jer oni od kojih uzima, ne smiju da pričaju zato što, u tom slučaju, njihova djeca ne bi radila u Ministarstvu. 
9.
Takve u Ministarstvu zovu „ pečurkaši“ jer odjednom niknu i pojave se u hodnicima Ministarstva kao pečurke poslije kiše; A Željka Cvijanović zabranila novo zapošljavanje u Ministarstvima; To Metuzalema ne tangira, jer Željku ne tangira ni koliko parče hljeba na tanjiru. 
10.
Metuzalem je, sa Udruženjima poljoprivrednih proizvođača, od saveznika, postao neprijatelj i najomraženiji ministar u istoriji RS. Čak nastoji da ih međusobno zavadi, u čemu je, donekle, uspio preko svog izaslanika, pomoćnika, Borisa Pašalića i svojih papaka Čede Borojevića iz Šamca i Ostoje Nikolića Pacana iz Bijeljine. Ipak, nije uspio da sruši vječitog Vladimira Usorca, kojeg je poslao u onu stvar, a isti taj Usorac sad mu je postao jedan od najvećih takmaca koji se, istina, bori za sebe, ali i za svoje mljekare, za razliku od Metuzalema. 
Po svemu sudeći, Usorac će se opet izboriti za 30 pfeniga premije za ekstra klasu mlijeka, kao i prošle godine, što će Republiku Srpsku ostaviti na prvom mjestu u Evropi, po visini premije za mlijeko, što je jedan od najvećih uspjeha Milorada Dodika, na međunarodnom nivou, a svakako će obradovati i Dragana Vasiljevića iz Farmlanda i “Kineze”, koji, navodno, dolaze da kupe Farmland. Da im se obeća još para od „države“.
11.
Brojne su mjere koje je Metuzalem predstavio prije četiri godine kada je, slavodobitno, najavio i velike uspjehe u agraru Srpske. Napomenuću samo neke, jer bi ovaj tekst bio mnogo duži, a ne vrijedi toliko pisati o jednom od najvećih prevaranata ali i “dušebrižnika” za Republiku Srpsku, koji se sada zaklinje da se bori za njene interese, a u toku rata nije je vidio.  
Prvi Metuzalemov uspjeh je što je u Pravilnik o podsticajima stavio da se podsticajna sredstva obračunavaju „do“ određenog procenta. Ovim je stvorio pravi haos na terenu, jer poljoprivrednici  ne znaju koliki procenat podsticajnih sredstava mogu da očekuju. Metuzalema to nije briga, jer ne vraća on dugove seljaka.
Obećao je povećanje površina za navodnjavanje koje su bile ispod jedan odsto obradivih površina. Famoznih jedan odsto nije pređeno. Najavio je nastavak finansijske podrške za kapitalna ulaganja u nabavku nove poljoprivredne mehanizacije pa je, nedavno, obradovao poljoprivrednike podsticajem od 8,6% za kapitalna ulaganja komercijalnih gazdinstava. A svi su očekivali barem 20 %.
12.
U voćarstvu je najavio ulaganja u rashladni i skladišni prostor, međusobno povezivanje poljoprivrednih proizvođača i zajednički nastup  na  tržištima. Onda je došla zabrana izvoza u Rusiju. Svi znaju da nije bilo Mirka Šarovića ne bi bilo obnavljanja izvoza u Rusiju, iako je Metuzalem za zabranu okrivio Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Naravno, štitio je svoje stranačke kolege i svoju „šeficu“ pa nije dirnuo u Slobodana Cvijanovića iz Inspektorata Republike Srpske, Željkinog djevera. 
Obećao je voćarima maksimalnu podršku i pomoć u oporavku zbog šteta od mraza. Na kraju, umjesto 2.000 KM po hektaru, dobiće nešto više od 400 KM, što će biti veliki impuls voćarima da vrate dugove iz prošle godine i hrabro krenu u nova iskušenja u predstojećoj vegetacionoj sezoni. Metuzalem i dalje snažno podržava Nikolu Vukelića i ostale partijske drugove koji vrše reeksport voća u Rusiju.
Veliki Stevo Mirjanić najavio je inicijativu za uvođenje diferencirane stope PDV, i uvođenje rigoroznih kontrola na granici, kao i uspostavu dozvoljenih mjera zaštite domaće proizvodnje, u okvirima CEFTA sporazuma i Sporazuma o stabilizaciji, s obzirom da to nisu uradili, a mogli su, kadrovi SNSD-a, Mladen Zirojević i Boris Tupčić
Nije utvrdio prelevmane za robe, koje u zemljama porijekla imaju izvozni podsticaj, a nisu uvedene ni sezonske kvote za uvoz voća i povrća. Sve ovo mogao je Metuzalem da uradi u vrijeme dok je Boris Tupčić bio ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a kad bi želio, mogao bi to da riješi i sa Mirkom Šarovićem. Zato mu je uvijek lakše reći da je neko drugi kriv.
13.
Metuzalem je slavodobitno rekao da RS neće odustati od rješavanja plavog dizela, iako nema saglasnosti zajedničkih organa BiH, po ovom pitanju. Plavi dizel je uveden u RS, ali nije u Federaciji BiH, pa se i dan danas tome protive sva udruženja poljoprivrednika u RS. Nije Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH krivo za neuvođenje plavog dizela na nivou BiH, već Vlada RS.
Metuzalem je obećao da će se pojačati unutrašnja kontrola  prometa živih životinja. Imajući u vidu da mu je pomoćnica za resor veterinarstva Radmila Čojo, Crvena Dalija, nije ni čudo što se stoka na pijacama i dalje prodaje bez papira, a granica na Drini, oaza je šverca za stočne pijace, od Bijeljine do Gradiške.
Uništio je mljekare, jer manje od 5.000 ljudi proizvodi mlijeko, a kada je on došao na mjesto ministra, bilo ih je duplo više. Ovaj broj će se smanjivati i dalje, jer Metuzalem, da bi držao pod kontrolom proizvođače mlijeka, drži visoku cijenu za premiju mlijeka ekstra klase, što je neodrživo, pošto je budžet Ministarstva samo 60 miliona maraka. 
14.
Najavio je uvođenje sankcija za nekorišćenje zemljišta i kreiranje  modela propisa kojim bi se riješilo pitanje nasledstva. Treba li reći da ni od ovoga ništa nije učinjeno: 45 % obradivih površina u RS i dalje se ne iskorišćava. Zakon o podsticajima nije donesen, a trebao je da bude donesen, još prije dvije godine.
Ministarstvo poljoprivrede RS trebalo je, u ove četiri godine, da težište  materijalne podrške  da razvojnim programima, novim tehnologijama, kapacitetima za finalnu preradu… Jedino što je Ministarstvo dalo jeste pozitivno mišljenje za kredit Farmlanda, kod IRB RS, od 15 miliona maraka.
15.
Metuzalem je poznat po fenomenu komercijalnog porodičnog gazdinstva, kao proizvodne jedinice. Samo Bog zna koliko je puta izgovorio, naročito ove dvije riječi-proizvodna jedinica?! Najavio je razradu načina podrške porodičnim komercijalnim gazdinstvima, kao proizvodnoj  jedinici, kreiranje modaliteta  proizvodnih jedinica, stimulisanje i školovanje mladih farmera, finansiranje tekućeg i dugoročnog razvoja, ukrupnjavanje posjeda i samozapošljavanje na seoskim gazdinstvima. Kakva katastrofa je načinjena, u vezi s ovim, najbolje odslikava podatak da  samo 20% registrovanih gazdinstava uplaćuje doprinose. Metuzalem je uništio proces registracije gazdinstava. Napravio je Gordijev čvor koji više niko ne može da otpetlja.
Umjesto da poveže naučne institucije iz oblasti agrara, kao što je najavio, Metuzalem ih je zavadio. Poljoprivredni fakultet kontroliše poljoprivrednu politiku RS i samo Ministarstvo poljoprivrede, a ostali se moraju potčinjavati volji Poljoprivrednog fakulteta, koja je oličena u Metuzalemu i bliskim mu saradnicima. S obzirom da novaca nema, drži ih kao igladnjele oko sebe, koji jedva čekaju da im nešto udijeli. 
16.
Metuzalem je donedavno bio na čelu pomenutog Instituta za ekonomiku poljoprivrede na Poljoprivrednom fakultetu, pa je  prepustio tu funkciju, Željku Vašku. Vaška radi sve što mu Metuzalem kaže, a zajedno su, između ostalog, radili na Strategiji razvoja poljoprivrednog zadrugarstva do 2016. godine, za šta su uzeli 100.000 KM. Ove godine, njihov ekspertski tim i njih dvojica radiće analizu Strategije pa će se i za to uzeti pare, preko Instituta. Da ne pominjemo Strateški plan razvoja ruralnih područja do 2015. godine i najnoviji plan razvoja poljoprivrede, do 2020. godine. Za ova dva dokumenta najpošteniji ministar u Vladi RS inkasirao je, sa saradnicima, oko 300.000 KM. 
Zadruge su Nosioci razvoja poljoprivrednog “procvata” Republike Srpske. Treba li reći da je zadrugarstvo uništeno i da u RS, trenutno, ima najviše tridesetak zadruga koje nešto rade, a u evidenciji Zadružnog saveza ih je 360. 
Metuzalem je najavio pokretanje inicijative da se pristupi utvrđivanju ekonomske opravdanosti konstituisanja programa proizvodnje sjemenskog materijala, sa posebnim akcentom na sitna sjemena. Naime, proizvođači sjemena u RS proizvedu svega oko 10% sjemenskog materijala; 10% nije pređeno, a Metuzalem je dao i nalog da se formira sortna lista RS, što je u suprotnosti sa državnim zakonima. Vidjećemo, uskoro, svi šta nas čeka u vezi s ovim dijelom upitnika Evropske komisije.
17.
Razvoj ruralnih područja. Ne može se reći koliko je kilometara, u čizmama, po šumama, dolinama i poljima, prešao Stevo Mirjanić. Ipak to nije bilo dovoljno da spriječi odlazak mladih ljudi sa sela, jer ne žele da se bave poljoprivredom. I oni rijetki koji žele ne znaju na koliko novca mogu da računaju za samozapošljavanje nezaposlenih inženjera poljoprivrede. U početku je bilo fiksnih 20.000 KM po projektu.
I na kraju, da ne dužimo, formiranje Agrarnog savjeta. Pametni Metuzalem isticao je da će formirati Savjet za agrarnu politiku kojeg će činiti  istaknuti naučni i stručni kadrovi, specijalisti za pojedine oblasti tekućeg i dugoročnog agrarnog i ruralnog razvoja RS. Od ovoga, naravno, nije bilo ništa, jer je agronomska struka toliko degradirana u vladavini Steve Mirjanića da, uz čast vrlo rijetkim izuzecima, skoro da ne možete pronaći pravog stručnjaka iz bilo koje oblasti poljoprivrede. 
Studenti koji završavaju Poljoprivredni fakultet izlaze sa slabim, a oni rijetki koji ga imaju nailaze na nepremostivi zid, u vidu kadrovske politike SNSD-a i obećanja Steve Mirjanića, koja nikada ne ispunjava jer on, opet pominjem, ne radi ništa od čega neće, barem malo, ići u njegov džep. Možda je spas za agrar Srpske u tome da, u Agrarnom savjetu, sjedi i predsjedava Milorad Dodik kao što je to, svojevremeno, najavljivao i očekivao bivši ministar poljoprivrede, Kučka, Miroslav Milovanović.
18.
Prekratak je ovo tekst za opisivanje rada i velikih uspjeha istaknutog stručnjaka Steve Mirjanića. Još dugo ćemo osjećati posljedice njegove „stručnosti“ i nevjerovatnog snobizma. Dok mladi ljudi, svojom greškom najviše, tavore na dnu, o budućnosti naše poljoprivrede odlučuje davno prevaziđeno razmišljanje, iz bivšeg sistema, u glavi jednog starca koji je, odavno, trebao da „okači“ motiku na zid i koga, za razliku od mladih ljudi, kod kuće niko, željno, ne čeka.