уторак, 25. јул 2017.

Dosje: Kako je Budo Stanković oteo zemljište koje je koristila Poljoprivredna škola, a u vlasništvu je Grada Banjaluka

piše: Slobodan Vasković


MUP RS, javili su mediji (SrpskaCafe), izuzeo je dokumentaciju iz Republičkog pravobranilaštva koja se tiče malverzacija sa zemljištem koje je koristila Poljoprivredna škola, a koje pripada Gradu Banjaluka.


Saslušan je, kako je navedeno, i Borislav Jeličić, zamjenik Republičkog pravobranioca, nedavno izabran na tu funkciju.


U pritvoru je, da podsjetim, Mirko Stojčinović, nekadašnji zamjenik Republičkog pravobranioca, koji je, između ostalog, učestvovao u pokušaju otimačine zemljišta u Grčkoj ulici u Banjaluci, potom onog firme "Građa", zbog kojeg je bejzbol palicama pretučena Ćana Babić, visoki funkcioner Republičke geodetske uprave, kao i dijela zemljišta Poljoprivredne škole.


Stojčinović je jedan od glavnih krivaca za preranu smrt bivšeg Republičkog pravobranioca Danijele Novaković, kojoj je prijetio upravo zbog zemljišta Poljoprivredne škole.

Danijela Novaković je preminula 06.04.2017. godine i za njenu preranu smrt odgovorna je Zločinačka Stankovićeva organizacija. Moralnu odgovnornost snosi i ministar pravde Anton Kasipović koji nije reagovao na informacije, ali ni na pisane dokumente i prijve Novakovićeve o tome šta joj se sve dešava zato što pokušava zaštiti gradsku imovinu.


Osim Stojčinovića u pritvoru bi trebalo da se nalaze i Aleksandar Deurić, visoki funkcioner RUGIP-a, direktor te instituije Miloš Komljenović i, naravno, Budo Stanković, jer su to ključne osobe bez kojih Stojčinović nije mogao učiniti baš ništa.


Početkom jula sam objavio da se Milorad Dodik direktno sukobio sa Stankovićem i članovima njegove porodice. I to fizički.

Prije više od tri mjeseca došlo je do otvorenog sukoba između Dodika i Stankovića u restoranu “Kej”, koji je vlasništvo potonjeg.

Stanković je, tokom rasprave, počeo da viče na Dodika, nakon čega ga je lider SNSD-a snažno ošamario. Toliko snažno da je Stanković pao.
Kada je to vidio, Stankovićev blizak srodnik pokušao je da nasrne na Dodika, ali je reagovalo njegovo obezbjeđenje i pretuklo ga.

Od tada Dodik i Stanković, koji su kumovi, ne komuniciraju, a pritvaranje Stojčinovića ukazuje da je Dodik, koji je više od deceniju stajao iza Stankovića, odlučio da se definitvno obračuna sa mafijašem iz sopstvenih redova.

Godinama sam se bavio otimačinom zemljišta "Poljoprivredne škole", pa danas ponovo objavljujem film "Kum 1", rađen za serijal "Afera"/TV Žurnal, 22.04.2014. godine, i nekoliko tekstova vezanih za navedenu tematiku u kojima je detaljno opisano i dokumentovano kako je Budo Stanković došao u posjed gradskog zemljišta. Navedena su i imena gotovo svih lica koja su učestvovala u toj velikoj kriminalnoj akciji.

Afera: Kum 1 (dokumentarni film TV "Žurnal" (22.04.2014.g.)

Grad Banjaluka častio Budu Stankovića sa 7,3 miliona maraka (16.04.2016.)
piše: Slobodan Vasković

Prije sedam dana održan je veliki skup u restoranu “Kej”, čiji je vlasnik Budo Stanković, propali tajkun.

Tema skupa bila je kako spasiti Budu Stankovića i pomoći mu da ne vrati novac firmi “Bingo” iz Tuzle, koja je vlasnik najvećeg lanca tržnih cenatara u BiH.

Budo Stanković je, preko Perice Repajića, vlasnika firme “Dukat”, svojevremeno otuđio zemljište koje je koristila Poljoprivredna škola iz Banjaluke. To zemljište vlasništvo je Grada Banjaluka, što je dokazano u niz sudskih procesa.

Dio tog zemljišta, koje je Stanković nezakonito prisvojio, prodao je preko Repajića firmi “Bingo”.

Ugovor između Repajića (čitaj Stankovića) i firme “Bingo” potpisan je 25.03.2011. godine, nakon čega je Bingo isplatio 7.373.250 KM za 29.412 m2 gradskog građevinskog zemljišta.

Nakon toga uslijedio je niz sudskih procesa i tužbi, a Stanković je vršio, uz pomoć sudova, nevjerovatne akrobacije kako bi otetu zemlju prisvojio. U jednom trenutku, polovinom 2013. godine, preveo je čak trista dunuma zemljišta Grada Banjaluka na sebe. 

Prije toga, sve zemljište Poljoprivredne škole, Stanković je prepisao na firmu “Gilmark” iz Gradiške, a potom sa te firme na sebe.

Okružni sud Banjaluka donio je 23. oktobra 2014. godine Presudu broj: 11 0 U 012 752 13 U, kojom poništava notarske ugovore kojima je zemljište, koje koristi Poljoprivredna škola u Banjaluci, bilo upisano kao vlasništvo firme „Gilmark“ iz Gradiške. 

Sud je utvrdio da je Grad Banjaluka stvarni vlasnik zemljišta (gotovo 300 dunuma), a Poljoprivredna škola njegov privremeni korisnik, te da ta školska institucija „nema mogućnost da raspolaže navedenim nepokretnostima obzirom da se radi o zemljištu kojim raspolaže Grad Banjaluka“.

Poslije ove presude, Budo Stanković je ostao bez (najvećeg dijela) najskupljeg komada zemljišta u Banjaluci, vrijednog cca 400 miliona KM.

Ostao je dužan i 7,3 miliona KM vlasniku “Binga”, koji je, kada je uvidio da je prevaren, tužio Grad Banjaluku i tražio odštetu od 30 miliona KM.

Vlasnik “Binga” bi, izvan svake razumne sumnje, dobio ovaj spor, jer je prevaren, budući da su u falsifikovanju dokumenata o zemljištu koje mu je prodao Stanković učestvovale institucije RS.

Nakon što je “Bingo” podnio zahtjev za odštetu od 30 miliona KM, dogovoreno je da Mirko Stojčinović, visoki funkcioner Pravobranilaštva RS, povuče tužbu protiv Repajića/Ilije Gigovića, vlasnika “Gilmarka” (iza kojih stoji Budo Stanković) i tako omogući “Bingu” da preuzme zemljište koje je platio.

Stojčinovića je u Pravobranilaštvo RS instalisao Stanković, samo da bi završio ovaj posao.

To je teško krivično djelo i riječ je o organizovanom kriminalu, iza kojeg stoje Slobodan Gavranović, gradonačelnik Banjaluke, Mirko Stojčinović, pravobranilac, Ilija Gigović, Perica Repajić i Budo Stanković.

Epilog ovog kriminalnog posla je da je Grad Banjaluka ostao bez 29.412 m2 gradskog građevinskog zemljišta, na jednoj od najatraktivnijih lokacija i tako riješio problem Bude Stankovića, koji je vlasnika firme “Bingo” prevario za 7,3 miliona KM. Defakto je Grad Banjaluka poklonila Budi Stankoviću 7,3 miliona KM!

Stanković je kum Milorada Dodika.

O svemu ovome detaljno sam izvijestio u filmu “Kum 1”, koji sam radio za TV Žurnal/Afera! 


Okružni sud vratio Banjaluci zemljište koje je oteo Budo Stanković  (17.11.2014.)

Piše: Slobodan Vasković

Okružni sud Banjaluka donio je 23. oktobra 2014. godine Presudu broj: 11 0 U 012 752 13 U, kojom poništava notarske ugovore kojima je zemljište, koje koristi Poljoprivredna škola u Banjaluci, bilo upisano kao vlasništvo firme „Gilmark“ iz Gradiške. 

Sud je utvrdio da je Grad Banjaluka stvarni vlasnik zemljišta (gotovo 300 dunuma), a Poljoprivredna škola njegov privremeni korisnik, te da ta školska institucija „nema mogućnost da raspolaže navedenim nepokretnostima obzirom da se radi o zemljištu kojim raspolaže Grad Banjaluka“.

Poslije ove presude, Budo Stanković je ostao bez (najvećeg dijela) najskupljeg komada zemljišta u Banjaluci, vrijednog cca 400 miliona KM.

U vezi cijelog ovog slučaja, portal „Žurnal“ u serijalu „Afera“, objavio je film „Kum1“, u kojem je precizno objašnjeno kako je došlo do otimanja ovog dragocjenog zemljišta i njegovog prelaska u ruke Bude Stankovića. 

Nakon ugovora između Poljoprivredne škole i firme "Gilmark", zemljište je ekspresno sa „Gilmarka“ prebačeno na Budu Stankovića).
Stanković je tada na sebe uknjižio 292 dunuma zemljišta u Banjaluci i time postao najveći privatni zemljoposjednik u urbanoj zoni grada Banjaluke.

Izuzetno je bitno uočiti hodogram preuzimanja gotovo kompletnog zemljišta Poljoprivredne škole. Stanković je to uradio uz pomoć firme „Gilmark“ d.o.o. iz Gradiške, čiji je vlasnik Ilija Gigović.


Prvo firma „Gilmark“ 22.04.2013. godine mijenja zemljište sa Poljoprivrednom školom, tako što im daje parcele po selima, a oni njima 292 dunuma u Banjaluci. Defakto je to poklon od 292 miliona maraka.

Stanković sa „Gilmarkom“ pravi kupoprodajni ugovor 27.05.2013. godine, kojim od te firme navodno kupuje skupocjeno građevinsko zemljište u Banjaluci, a suštinski ga samo preuzima.

U ZK ulošku, iz kojeg se vidi da je Stanković preuzeo svih 292 dunuma, uočljivo je da je Dodikov kum i školski prijatelj, tu supervrijednu komadinu gradskog građevinskog zemljišta uknjižio na sebe 27. aprila. Stanković se uknjižio 27. aprila, a kupoprodajni ugovor sa Gilmarkom potpisao je 27. maja, što znači da je zemljište uknjižio na sebe mjesec dana prije nego što ga je kupio.

Kada je Tihomir Gligorić saznao za ove malverzacije, on 29. aprila 2013. godine pokreće disciplinski postupak i smjenjuje Aleksandra Deurića sa mjesta šefa Područne jedinice Banjaluka. Deurić je uknjižio zemljište na Stankovića. Zbog toga je Gligorić ekspresno smijenjen dan kasnije.

Nakon svega se ispostavilo da je Budo Stanković, uz pomoć firme „Gilmark“ i odgovornih iz „Poljoprivredne škole“ počinio teško krivično djelo, ali niko od oragana gonjenja ništa ne preduzima.

Dosje: Kako je Dodikov kum Budo Stanković postao najveći banjalučki vlastelin  (21.10.2013.)

Piše: Slobodan Vasković

Ovaj tekst objavio sam 5. juna ove godine. Vjerujem da vrijedi podsjetiti na njega, kao i na vezane tekstove (na linku) kako bi se razjasnila suština teškog sukoba koji se trenutno odvija na relaciji Režim-Tihomor Gligorić.
Bez imalo dileme, ključni poslovi na kojima se enormno obogatio Budimir Stanković su poslovi oko špekulacija zemljištem, i to prvenstveno zamljištem Poljoprivredne škole u Banjaluci. Da bi se realizovale špekulativne radnje potreban je širi tim koji će omogućiti prevaru u kojem su pored Edija Haneša, direktora Poljoprivredne škole i Budimira Stankovića, prevaranta sa direktnom i nevjerovatnom podrškom Milorada Dodika, neophodni i odgovarajući notar, licencirani vještak građevinske struke, Republička uprava za imovinsko pravne i geodetske poslove, Administrativna služba Grada Banjaluke i Pravobranilaštvo Republike Srpske.

Kada su svi okupljeni i sinhronizovani, prevare države teku kao podmazane, i bez sumnje se svi zajedno na nekim predmetima otuđenja zemljišta mogu nazvati „organizovana zločinačka grupa“ okupljena radi realizacije zločinačkog poduhvata.

Ali, kada negdje zaškripi, a pogotovo kada zaškripi na adresi Republička uprave za imovinsko pravne i geodetske poslove , za glavnog špekulanta i prevaranta Budimira Stankovića nastaju problemi.

I tada na scenu stupa Milorad Dodik, koji ekspresno otklanja problem. Kada je 30. aprila ekspresno i bez najave smijenjen Tihomir Gligorić, otklonjen je veliki problem i smetnja Budimiru Stankoviću u njegovim špekulativnim poslovima sa zemljištem.

O čemu se radi?
Budimir Stanković bez Republičke uprave za imovinsko pravne i geodetske poslove ne bi mogao ništa uraditi na svojim mutnim poslovima sa Hanešom oko zemljišta Poljoprivredne škole.

Još 27. decembra 2012. godine objavio sam na blogu tekst pod naslovom: “Zaradili 27. miliona KM zamjenama zemljišta u Banjaluci“. U toj priči epizodni likovi su Perica Repajić i Edi Haneš, ali glavni lik koji se krije iza paravana bio je Budo Stanković.
Mozak cijele operacije bio je on, Budimir Stanković. Ali izgubio je strpljenje kada se digla velika buka oko ovih zamjena parcela, koju je digao narodni poslanik Dragan Čavić svojim poslaničkim pitanjima upućenim Vladi RS. Nakon toga Stanković je vršio neprekidni pritisak da Republička uprava za imovinsko pravne i geodetske poslove što prije završi knjiženja prometovanog zemljišta.
Glavni igrač u ovom poslu bio mu je u Geodetskoj upravi šef područne jedinice u Banjaluci Aco Deurić.

Cijela muljaža sa zemljištem zapela je zbog tužbe koju je pokrenula Gradska uprava Banjaluke (zbog toga je bivši gradonačelnik Dragoljub Davidović zapao u nemilost Milorada Dodika) kada je Milanka Zec (smijenjena dolaskom Gavranovića za Gradonačelnika) zatražila od Republičkog pravobranilaštva da pokrene tužbu protiv Haneša zbog prometovanja gradskog zemljišta (zamijenjene parcele sa Pericom Repajićem), jer je to bilo zemljište u vlasništvu Grada Banjaluke čije je pravo korištenja imala Poljoprivredna škola.

Nakon podnesene tužbe, Republička uprava za imovinsko pravne i geodetske poslove (RUIPG), područna jedinica Banjaluka (PJBL), po službenoj dužnosti (u skladu sa praksom), prilikom knjiženja zemljišta u gruntovne knjige na novog vlasnika u zemljišno knjižnom izvadku u dijelu „C“- „Teretni list“ mora da unese da je novi vlasnik te parcele opterećen „zabilježbom o postojanju spora koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom“, navodeći broj spora.

Kao i svaki drugi teret, (terete po službenoj dužnosti dostavljaju u RUIPG: notari za hipoteke, pravobranioci za sporove u interesu državne imovine, advokati i sudovi), i sudski sporovi kojima je osporeno vlasništvo nad zemljištem zbog tužbi Pravobranilaštva protiv Haneša i Repajića  morali su biti upisani su u ZK izvadke. Zbog toga nije bilo moguće realizovati već ugovorene preprodaje ove zemlje firmama Bingo Tuzla i Oktan promet Bijeljina, od koji je trebalo naplatiti 8,3 miliona KM (7,3 +1 mil KM).

Kako je bilo nemoguće nagovoriti Gradsku upravu Banjaluke da povuče tužbu preko Pravobranilaštva, jer gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović, očigledno, nije htio da rizikuje sudsko gonjenje u perspektivi, ostala je jedina šansa da se ti tereti tužbe ne prikažu u Zemljšno knjižnim izvadcima.

Cijela priča je tekla ovako:
- 19.10.2012. godine Pravobranilaštvo podnosi na adresu RUIPG PJBL Zahtjev za zabilježbu spora u zemljišnoj knjizi pod brojem P-1281/12 i u prilogu prilaže Tužbu Grada Banjaluke protiv Edija Haneša, Perice Repajića i Milorada čegara, kao i Uvjerenje suda da je tužbeni zahtjev prihvaćen i da se vodi sudski postupak.
- 21.01.2013. godine ovaj zahtjev odbija Aco Deurić, (po nagovoru Bude Stankovića), u ime RUGIP PJBL Rješenjem broj 21.11.714.1-5569/12.
- 29.januara 2013. godine, po nagovoru Bude Stankovića, Edi Haneš, direktor Poljoprivredne škole, podnosi Aci Deuriću „Zahtjev za ponavljanje postupka“ broj 01/16-vl-36/13 kojim traži da se parcele, zbog kojih je Pravobranilaštvo podnijelo tužbu protiv Poljoprivredne škole, Perice Repajića, Oktan prometa i Binga, ponovo uknjiže na način da se u dijelu ZKI „Teretni list“ ne unose terećenja zabilježbe o pokrenutom sudskom sporu.

Budimir Stanković je bio u velikom problemu: iako je Perica Repajić formalno bio prodavac zemlje, Budo je bio kreator cijele špekulacije, a zemljište u Budžaku, koje je dobijeno spornom zamjenom sa Poljoprivrednom školom, već je bilo prodano i dijelom naplaćeno.
On je direktno pregovarao o prodaji zemlje sa vlasnicima Oktan prometa Bjeljina i Bingo Tuzla, iako je formalno zemljište bilo uknjiženo na Pericu Repajića i Milorada Čegara. Pri pregovorima pozivao se, po pravilu, na Milorada Dodika, tvrdeći da on lično stoji iza cijelog posla i da nemaju razloga za brigu da se posao neće završiti. Zato je Oktan promet odmah isplatio cijeli iznos za kupljenu zemlju, a Bingo Tuzla je uplatio avans.

Kupci tada nisu pojma imali da je pokrenut sudski spor nad zemljištem kojeg su kupili, i kada su zatražili ZK izvatke pojavio sa problem sa klauzulom u ZK izvodima „zabilježbe o postojanju spora koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom“.

Budo Stanković ima problem: kada se iz ZKI isključi napomena o teretu sudskog spora, rizik ishoda pravosnažne presude ne pada na kupce koji su to zemljište kupili, već sav rizik pada na državu. Konkretno, ako sud po ovoj tužbi presudi u korist Grada Banjaluke, Budimirovi kupci zemlje, Oktan promet i Bingo Tuzla, nadoknadu štete naplaćuju od Republike Srpske. Ako zabilježba ostane, tereti izgubljenog spora pripadaju kupcima Oktan prometu i Bingu.

Tada oni mogu pokrenuti sudski postupak protiv onoga ko im je prodao zemlju, što je rizik kojeg Budimir Stanković nije mogao progutati.

Vratiti uzete pare i još platiti štetu „savjesnim kupcima“ u svojstvu „nesavjesnog prodavca“ Stankoviću nije ni u ludilu palo na pamet , pa ako se to već desi u budućnosti, bolje je da to država plati.

Kada nema zabilježbe o sporu u ZKI , kupci mogu nastaviti privođenje namjeni parcela koje su kupili, a ako naknadno Sud oduzme tu njihovu kupljenu zemlju posla će imati sa državom, a ne sa nekim Repajićem ili Budom, i masno će naplatiti svu nastalu štetu, uključujući izgubljenu dobit i zatezne kamate.

Po svaku cijenu Stanković je nastojao isposlovati da Tihomir Gligorić ne obori riješenja koje je već donio Aco Deurić - da se ZK izvodi ne terete zabilježbom o vođenju sudskog spora na prodatim parcelama.

Dana 05.02.2013. godine, pod brojem U-181/13 pravobranilac Nikola Tomašević podnosi Žalbu na adresu Gligorićeve RUIPG (na  Rješenje Deurića od 21.01.2013.god.), koja je drugostepeni organ po ovakvim rješenjima.

Iako je 21. januara 2013. godine Aco Deurić odbio zahtjev Pravobranioca da se u zemljišne knjige unese teret „zabilježbom o postojanju spora koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom", Budo Stanković je već znao da slijedi žalba Pravobranioca na adresu RUIPG, (odnosno Gligoriću), kao drugostepenom organu u postupku. Od Gligorića je traženo da se žalba pravobranioca odbije. Gligorić je odbio da to uradi i Stankoviću je bilo jasno da problem eskalira.

Gligorića  neprestano ubjeđuju da odbije žalbu pravobranioca. Kako nije uspjelo ubjeđivanje Tihe Gligorića da ne usvaji žalbu Pravobranilašta, nastavljaju se akcije direktno sa Acom Deurićem u Područnoj jedinici Banjaluka.

-26.02.2013. godine, Aco Deurić prvostepeno, kao šef PJBL, izdaje Rješenje br.21.11/714.1-470/13 kojim odobrava zahtjev Edija Haneša i ponovo nalaže da se u gruntovnim knjigama kod tih parcela brišu sve zabilježbe postojanja sudskog spora, tako da se mogu izdati ZKI bez tereta sa „zabilježbom o postojanju spora koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom“.

I na ovo Rješenje Pravobranilaštvo RS ponovo ulaže novu Žalbu nadležnom drugostepenom organu (Gligoriću), pod brojem U-992/13 od 19.03.2013. godine koju potpisuje Nikola Tomašević, zamjenik pravobranioca; isti onaj koji je 19.10.2012. godine prvo podnio zahtjev Deuriću za zabilježbu spora u zemljišnoj knjizi, a onda, nakon što je 21.01.2013. godine taj zahtjev Deurić odbio, podnio 05.02.2013. godine i Žalbu na adresu Gligorićeve RUIPG  na ovakvo rješenje Deurića.

Očigledno u nevjerici da se od državnog organa podržava kriminal i bezakonje pravobranilac Tomašević, u obrazloženju Žalbe, između ostalog,  direktno optužuje RUIPG, odnosno PJBL da ovakvim svojim rješenjima  omogućava nezakonitost.
„Kada se ima u vidu postupanje nadležnog organa u konkretnom slučaju, kao i u ostalim zamljišno-knjižnim predmetima koji se tiču prometa nepokretnosti Poljoprivredne škole te nepokretnosti koje je Poljoprivredna škola nezakonito prometovala trećim licima, na kojima je takođe odbijen zahtjev tužitelja Grada Banjaluke za upis zabilježbe postojanja spora, nameće se zaključak da se ovakvim postupanjem želi omogućiti dalji nezakonit promet predmetnih nekretnina, dok se trećim savjesnim licima onemogućava saznanje o činjenici brojnih parničnih postupaka koji se kod nadležnog suda vode radi utvrđivanja ništavnosti zaključenih ugovora o prometu nepokretnosti te će za sve negativne poslijedice proizišle iz ovakvog postupanja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, Područne jedinice Banjaluka ista biti direktno odgovorna“, naveo je on.

Kada je ovu Žalbu pravobranioca vidio Tihomir Gligorić, svjestan da mu je „kožu na štap“ stavio Budo Stanković preko Ace Deurića, odlučuje da prekine cirkus i 01.04.2013. godine RUIPG izdaje Rješenje broj 21.05/714-52/13 kojim usvaja prvu Žalbu pravobranioca Tomaševića od 05.02.2013.godine i poništava Deurićevo riješenje od 21.01.2013.godine. Uz to, nalaže mu da u gruntovnim knjigama kod tih parcela vrati sve zabilježbe postojanja sudskog spora, tako da se moraju izdati ZKI samo sa „zabilježbom o postojanju spora koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom“.

I tada počinje definitivni  obračun sa Gligorićem .

U aprilu, u PJBL na čelu sa Deurićem, iznenada dolazi do uknjižavanja spornih parcela ukupne površine 29 ha 21 a i 68 m2  na ime Budimira Stankovića, i to bez tereta sa „zabilježbom o postojanju spora koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom“.

Odjednom, umjesto pijuna Perice Repajića, u muljanju sa zemljištem Poljoprivredne škole pojavljuje se lično Budimir Stanković.

Pitanje je: odkud odjednom Budo Stanković uknjižava, ni manje ni više, nego 392 dunuma zemlje, koja je ranije bila vlasništvo Poljoprivredne škole, a koju je Perica Repajić i vjerovatno drugi poput njega prvobitno uknjižio na sebe, zamjenom za bezvrijedne seoske parcele po Ivanjskoj, Bakincima i drugim selima oko Banjaluke i Laktaša?

Realno, te građevinske parcele u Budžaku, koje je Stanković naprasno uknjižio u vlasništvo, na tržištu nekretnina vrijede oko 60 miliona KM.

On je parcele stekao kupoprodajnim ugovorom broj OPU 324/ 2013 od 24.04.2013.godine, kojeg je sačinila njegova notarka Dragojla Aleksić iz Prijedora, a već 26.04.2013. godine Aco Deurić je izvršio unos novog vlasnika u gruntovne knjige.

Po ugovoru, Budimir Stanković je zemljište kupio od jedne firme iz Gradiške. Prije toga, ta firma je te iste parcele kupila od onih koji su ih dobili zamjenom za seosko zemljište, vjerovatno od Perice Repajića, ali je sada evidentno da je pored Repajićevih odrađenih 137 dunuma sa Poljoprivrednom školom, još neko odradio oko 170 dunuma na isti način.

Ko god da je pravio još ugovora sa Poljoprivrednom školom po receptu Perice Repajića, bio je pijun Budimira Stankovića, koji ja na kraju priče uknjižio u vlasništvo 292 dunuma zemljišta u Banjaluci, i time postao najveći privatni zemljoposjednik u urbanoj zoni grada Banjaluke.

Gligorić, kada je to saznao (istovremeno se otvorila i afera zemljišta „Autoprevoza“ na lokaciji stare autobuske stanice), šalje komisiju da ispita sve okolnosti oko rada Ace Deurića.
Već 29. aprila 2013. godine Gligorić pokreće disciplinski postupak i smjenjuje Deurića sa mjesta šefa Područne jedinice Banjaluka  RUIPG.

Stanković je nekako svario da mu Gligorić neće odbiti žalbe Pravobranioca, ali nije mogao svariti da mu napravi problem i oko novog knjiženja zemljišta na njegovo vlastito ime i još uz put najuri Acu Deurića.

A Gligorić je upravo to uradio.
Time je sam sebi stavio omču oko vrata, a stolicu je ispod vješala postavio Milorad Dodik na traženje svog kuma Budimira Stankovića.
Stolicu je, po naredbi, Kuma izmakla premijerka Željka Cvijanović i Tihomir Gligorić je „otišao u legendu“ zadnjeg dana aprila 2013. godine.

Samo jedan dan je trebao Budi Stankoviću da se osveti Gligoriću koji se drznuo da smijeni Acu Deurića, njegovog vjernog slugu. Stanković je samo tužno zaplakao na ramenu Kuma zbog svog izgubljenog slugana Deurića i svojih nenaplaćenih 7,3 miliona KM i komplikacija koje mu Gligorić pravi oko parcele vrijedne oko 60 miliona KM, i stolica ispod vješala za Gligorića izmaknuta je premijerkinom nogom.

Tu triler ne staje, jer u RUIPG, i nakon smjene Gligorića, imaju i Žalbu pravobranioca, koja je upućena 19.03.2013. godine na Rješenje Deurića od 26.02.2013., kojim je usvojio Hanešov zahtjev za ponavljanje postupka uknjižbe zemlje bez terećenja „zabilježbe o postojanju spora koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom“.

Na ovu žalbu Gligorić nije uspio odgovoriti zbog smjene i na njegovo mjesto je došao poslušni Mladen Kovačević, koji, uzgred budi rečeno, zna da mu je ovo privremena adresa i sebe već vidi kao prvog čovjeka Balkan ivestment banke, nakon što se okonča akcija spašavanja i dokapitalizacije ove banke,čime će ona postati državna banka, a on njen državni direktor.

Shvativši da je došlo do situacije ili ispuniti zahtjev Bude Stankovića ili u dogledno vrijeme biti sudski gonjeni, oni koji su ostali iza Gligorića nemaju druge već 13.05.2013. godine RUIPG izdaje još jedno Rješenje, (sada broj 21.05/714-131/13), kojim se poništava još jedno Deurićevo rješenje i nalaže mu da u gruntovnim knjigama kod tih parcela vrati sve zabilježbe postojanja sudskog spora tako da se moraju izdati ZKI samo sa „zabilježbom o postojanju spora koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom“.

Ako neko misli da je ubijena jedna muva u ovoj priči, vara se. Ubijeno je njih nekoliko.

Budimir Stanković, u vrijeme dok su odnosi sa Gligorićem bili pristojni , zapošljava u RUIPG svog sina Dragana Stankovića, inače kumče Milorada Dodika.

Čitavu godinu dana mlađeg Stankovića niko nije vidio na poslu, a uredno je primao platu. I onda se pojavio, jer je Gligorić shvatio da to ne može više tako.

Mlađi Stanković je nakon smjene Gligorića odjednom postao Šef za javne nabavke, iako je i dalje u statusu zaposlenog na određeno vrijeme.

RUIPG je dužna da u narednih par godina izvrši reformu zemljišne administracije u RS. Za te namjene Narodna skupština RS joj je odobrila mogućnost kredita kod Svjetske banke od 17,5 miliona USD. Pored toga, u saradnji sa vladama Švedske i Norveške biće potrošeno oko 20 miliona KM za iste namjene, od čega je najmanje pola tih sredstava donacija vlada ovih država.

Većina tih novaca biće potrošena za kupovinu poslovnih prostora područnih jedinica, vozila za potrebe uprave i odgovarajućeg hardvera i softvera.

Ima li iko pouzdaniji da te pare troši od Kumića Stankovića ?
Da se u budućnosti ne ponavljaju opisani nemili događaji, stvar je riješena dolaskom Kovačevića za direktora.

Prvo je na mjesto direktora Područne jedinice u Banjaluci postavljen  Dragan Grulović, poslušnik Ace Deurića.

Čim ga je Gligorić smjenio, Aco Deurić se sklonio u rodni Han Pijesak, a kada je u RUPIG došao Kovačević, Deurić se vratio u Banjaluku i odmah je postavljen za načelnika odjeljenja koje rješava žalbe u drugom stepenu na prvostepena rješenja područnih jedinica.

Deurić je sada Kovačeviću glavni savjetnik za sva pravna pitanja.

Budo je postigao i više nego što je očekivao.

Sada preko sluge Deurića i sina Dragana upravlja Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS.

Kovačević je ikebana koja čeka da bude prenesena u Balkan investment banku.

Cijela priča oko zemljišta Poljoprivredne škole je vraćena na početak.
Sada je vlasnik najvećeg dijela zemljišta, zamijenjenog sa Poljoprivrednom školom Budo Stanković (292 dunuma vrijedna oko 60 miliona KM).

Grad Banjaluka sada ponovo mora preko Pravobranioca pokrenuti tužbu za parcele koje su sporne u pogledu vlasništva Poljoprivredne škole koja ih je prometovala sa trećim licima, a to znači i protiv Bude Stankovića , što se može, ali i ne mora uraditi. Ako Grad tužbu ne pokrene, Budimir više nema nikakvih problema i može završiti posao.

Gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović je sada na potezu: Ako je napravio dogovor sa Dodikom i Budom Stankovićem, grad Banjaluka neće podnijeti tužbu Okružnom privrednom sudu. Prvi uslov da se to ne uradi je ispunjen sklanjanjem Milanke Zec.
Ako Gavranović nije postigao dogovor, i ako odluči da radi po zakonu, podnijeće tužbu.
U tom slučaju će tražiti od Pravobranioca RS da  podnese zahtjev da se na zemlju koja se vodi na Budi Stankoviću stavi klauzula tereta zabilježbe da je parcela pod sudskim sporom.

Taj zahtjev će rješavati novi šef PJ Banjaluka Dragan Grulović, koji će, bez dileme, izdati rješenje da se to odbija.


Onda će se Pravobranilaštvo morati žaliti Republičkoj upravi, na čijem čelu je Kovačević, a žalbu će razmatrati novi šef sektora za žalbe Aco Deurić.

Pogodite kako će odlučiti.

Budimir Stanković više nema problema.

Republika Srpska dobija još jedan problem.

Tiho Gligorić je još uvijek član SNSD-a, ali 60 miliona KM je 60 miliona KM. Toliko Tihomir Gligorić ne vrijedi!



U Čajniču nova buna drvoprerađivača; Moguća blokada puteva?!

piše: Slobodan Vasković

Radnici ŠG “Vučevica” uz Čajniča nastavili su i danas sa protestima i istrajni su da ne dozvole Neđi Mašiću, šefu lokalnog SNSD-a i višestruko propalom “privredniku”, preuzimanje ovog gazdinstva.

Radnicima se, u njihovim zahtjevima za poništenje Rješenja o imenovanju Mašića, pridružio veiki broj građana, izvođača radova u šumarstvu, kao i lokalni drvoprerađivači.

Oni najavljuju i blokadu puteva, ukoliko ne dođe do brzog i efikasnog reagovanja uprave JP “Šume RS” i poništenja Rješenja o imenovanju Mašića.

Već peti dan drvoprerađivači ne mogu doći do oblovine, što je unijelo veliku nervozu među njih, jer trpe velike gubitke.

Radnici ŠG insistiraju da se poništi nezakonito Rješenje o imenovanju Mašića i raspiše zakonit konkurs za direktora, koji neće biti namješten; Zajedno sa građanima i drvoprerađivačima daju punu podršku dosadašnjem direktoru direktoru Slobodanu Pejoviću, kao kvalitetnom i poštenom rukovodiocu, pod čijim vođstvom “Vučevica” godinama pozitivno posluje.




Iza nasilnog imenovanja Mašića stoji Luka Petrović, generalni sekretar SNSD-a, koji je pritiscima na Ristu Marića, generalnog direktora JP Šume RS”, ishodio njegovo postavljenje na poziciju direktora umjesto Pejovića.

понедељак, 24. јул 2017.

Protesti u Čajniču se nastavljaju

piše: Slobodan Vasković

Radnici ŠG "Vučevica" odlučili su da nastave proteste sve do ispunjenja njihovih zahtjeva, odnosno poništenja Rješenja kojim se Neđo Mašić imenuje za direktora tog gazdinstva.

Mašić je predsjednik lokalnog SNSD-a, a na čelo ŠG ga, mimo zakona, pokušava postaviti generalni sekretar stranke Luka Petrović.

Upravo zbog toga su radnici gazdinstva otpočeli proteste prije četiri dana, održali ih i danas, a nastaviće ih i narednih dana.

Radnici podržavaju dosadašnjeg direktora Slobodana Pejovića, inženjera šumarstva, koji gazdinstvo godinama vodi uspješno.

Risto Marić, direktor JP "Šume RS", koji je Petrovićeva poluga, izjavio je da Pejović nije poštovao poslovnu politiku preduzeća.

Izvjesno je da nije, jer "Vučevica" je i prošlu godinu završila u plusu sa 1,4 miliona KM, za razliku od većine ostalih koja su u minusu, ali "poštuju" poslovnu politiku.

Pisao sam o tome kakva je "poslovna" politika Marića, zbog čega se protiv njega i vodi istraga za organizovani kriminal.

SIPA je Tužilaštvu BiH podnijela krivičnu prijavu protiv marića, što je on demantovao. i slagao.  

U Čajniču bi vrlo lako moglo doći do protesta velikih razmjera, poput onih na Sokocu, ukoliko petrović istraje u zahtjevima da imenuje svog "tesara" na čelo ŠG. (nastaviće se) 

Desant na Čajniče: Luka Petrović silom pokušava postaviti svog ličnog "tesara" na čelo "Vučevice" (21.07.2017.)

piše: Slobodan Vasković


Buna u Čajniču: Radnici u štrajku (21.07.2017.)
Sila je manir Luke Petrovića, generalnog sekretaraSNSD-a, koji je svojim postupcima izazvao novi štrajk u Šumskom gazdinstvu "Vučevica" iz Čajniča.

Štrajk je počeo 21.07., u ranim jutarnjim časovima, jer radnici ne dozvoljavaju da Petrović na čelo ŠG imenuje "tesara" Neđu Mašića, predsjednika OO SNSD Čajniče, umjesto inžinjera šumarstva Slobodana Pejovića, koji ima najbolje rezultate na nivou javnog preduzeća. I to već godinama.

Međutim, Petroviću i SNSD-u je potreban novac i ne prezaju ni od sile kako bi se dokopali svakog preduzeća koje ga donosi, tako i ŠG "Vučevica".

Nakon što im je propao junski udar na Pejovića, Petrović nije prestao sa pritiscima i prijetnjama da se uspješni direktor smijeni i dovede njegov poslušnik koji će, izvan svake razumne sumnje, otpočeti "golu sječu", kako šume, tako i finansija.

Radnici su pred ŠG i ne dozvoljavaju nikakvu promjenu, spremni su, kako tvrde, na svaku vrstu otpora, ali Petrović nema namjeru da odustane od imenovanja Mašića, makar to morao silom uraditi. Režim, kako vrijeme odmiče i besparica pritišće, postaje sve okrutniji i nemilosrdniji. 

Polovinom juna sam objavio da Petrović prisiljava Ristu Marića, generalnog direktora JP "Šume RS," da smijeni aktuelnog direktora ŠG "Vučevica" Slobodana Pejovića i na njegovo mjesto dovede Neđu Mašića, predsjednika lokalnog SNSD-a.


Međutim, radnici "Vučevice" zaprijetili su otvorenim otporom "svim sredstvima", o čemu su obavijestili i vrh JP "Šume RS".

Takav stav spriječio je smjenu, ali privremeno.

ŠG "Vučevica" je najuspješnije gazdinstvo u okviru javnog preduzeća i prošlu godinu završilo je sa 1,4 miliona KM dobiti. Pomenuto gazdinstvo je zaista najbolje, jer dobit iskazuje već dugi niz godina. 

"U našem gazdinstvu se pokušava smijeniti najuspješniji direktor - inžinjer šumarstva Slobodan Pejović, a na njegovo mjesto postaviti 'tesar' Neđo Mašić, koji je, kako nam je rečeno, prije mjesec dana u upravu šuma donio neku diplomu menadžmenta sa nekog od privatnih fakulteta u Prištini", tvrde moji sagovornici.


Prema njihovim riječima, Pejovića "pokušavaju smijeniti u sredini mandata", s obzirom da je na funkciju izabran do kraja 2018. godine. 


Oni dalje tvrde da Mašić, koji je predsjednik OO SNSD, nikada nije ni sproveo unatarstranačke izbore, već je, kako naglašavaju, sebe "samoizabrao papirološki".


"Nikad nije sproveo izbore, već je samo sastavio Zapisnik o sprovedenim unutarstranačkim izborima, a to mu je pošlo za rukom, jer su u odboru SNSD njegovi poslušnici", tvrde moji sagovornici.


Prema njihovim riječima, zahvaljujući Petroviću taj i takav "takozvani OO SNSD u Čajniču je priznat u centrali stranke u Banjaluci". 



Mašić ima iza sebe krajnje negativne rezultate u poslovima u kojima se okušao; Bio je, svojevremeno, upravnik u komunalnom preduzeću koje je, nakon njegove vladavine, završilo u stečaju. Potom je propao i kao svinjogojac, a zatim i kao stočar, jer mu je od 40 grla ostala samo jedna krava.

"Sve ove navedene okolnosti dovoljno govore o preduzetniku koji je propao na svim poslovnim poljima i sada preko našeg gazdinstva želi nadoknaditi  privatne poslovne neuspjehe. TO MU NEĆEMO DOZVOLITI!!!", naglasili su moji sagovornici. 


Oni su istakli da, u slučaju imenovanja Mašića za direktora, neće fizički dozvoliti njegov ulazak u firmu.
"Budemo li prisiljeni, izaći ćemo na ulice i svoja prava braniti svim sredstvima", zaključili su moji sagovornici iz Čajniča u junu.

Tvrde da je ista takva situacija i u julu. 

Čajniče: Nastavljen otpor nasilju Luke Petrovića


Radnici ŠG "Vučevica" nastavili su i danas  protest protiv  nezakonite Odluke o imenovanju direktora Gazdinstva.

 Radnici, izričito, zahtijevaju poništenje Odluke i Rješenja o imenovanju Nedje Mašića i zahtjevaju raspisivanje konkursa za izbor direktora. Na prethodno raspisanom konkursu, koji je poništen radi prljavih radnji, kandidat je bio i Nedjo Mašić koji nije imao ama baš nikakvih uslova i prijava mu je, kao neuslovna, u startu odbačena.
 
Radnici ne žele da ih takav čovjek vodi, jer sve śto je do sada radio  je propalo.        


Na imenovanju Mašića insistira Luka Petrović, koji je prisilio Ristu Marića, generalnog direktora JP "Šume RS" da ga postavi za direktora najuspješnijeg gazdinstva.

недеља, 23. јул 2017.

Pavić istražuje Braću Bing iz DNS-a

piše: Slobodan Vasković

Marko Pavić naložio je, kako sam već objavio, unutarstranačku istragu oko kriminalnih poslova Nenada Nešića, šefa DNS-a u Istočnom Sarajevu.

Pavić je naložio da mu se donesu svi podaci o poslovanju Nešića i njemu bliskih firmi, kao i da se provjeri njegov vozni park, odnosno koje sve automobile njegov pulen ima na ličnom kontu.

Pavićev potez nije začuđujući, jer se lider DNS-a plaši da bi Nešić mogao biti uhapšen, što je sasvim realno.

Pavić, ukoliko zaista želi da sazna ko je i kakav je Nešić, ne treba da sprovodi bilo kakve "istrage"; Sasvim je dovoljno da pozove članove svoje stranke iz Istočnog Sarajeva koji bi mu, izvan zvake razumne sumnje, potvrdili da je riječ o beskrupuloznom i bezobzirnom nasilniku. I naveli mnoštvo primjera za to, sve uz kafu.

Da je riječ o najobičnijem hohštapleru svjedoči i slučaj iz februara mjeseca ove godine, kada je Nešić od vlasnika firme "K-In..." tražio 30.000 KM kako bi mu dao dozvolu za kopanje i polaganje kablova, u putnom pojasu Sarajevo-Kalinovik, iako je pomenuta firma te poslove dobila sasvim regularno i na tenderu. I iako je to posao od velike koristi za Republiku Srpsku.

Vlasnik te firme je Nešićev komšija, što najdrastičnije pokazuje razmjere alavosti Pavićevog direktora JP "Putevi RS".

U aprilu prošle godine Pavić je bio spreman da sruši vladajuću koaliciju ukoliko Nešić ne bude direktor "Elektrodistribucije" Pale. Srećom se to nije desilo, jer bi taj dio RS bio bi u totalnom mraku.

Pavić, koji je uspio dići cijenu DNS-u nakon sukoba sa Miloradom Dodikom oko "Ljubije" i pobjede u toj utakmici, sa hohštaplerima poput Nešića teško da će uspjeti povoljnu političku poziciju, u kojoj mu se stranka nalazi, uspjeti kvalitetno na izborima naplatiti. Bar neće u Istočnom Sarajevu, gdje su Nešić i njegove sluge i saučesnici u nezakonitim poslovima  Aleksandar Glavaš i Mladen Lučić odavno prepoznati kao Braća Bing. I mjesto im je iza rešetaka, a ne na funkcijama.

I na kraju, ukoliko još ijednom ijedan član Nešićeve razbojničke družine pokuša kontaktirati na bilo koji način bilo kog člana moje familije, koji žive u Istočnom Sarajevu, u vezi sa onim što ja pišem o Braći Bing, a sa čim pripadnici moje porodice nemaju baš nikakve veze,  smatraću to pritiskom, prijetnjom i direktnim atakom na njihovu bezbjednost i prijaviti nadležnim organima. 

Nešića istražuje MUP RS zbog ucjenjivanja vlasnika putarskih preduzeća (21.07.2017.)

piše: Slobodan Vasković

Nenad Nešić, direktor JP "Putevi RS", nalazi se pod istragom MUP-a RS zbog optužbi pojedinih vlasnika putarskih preduzeća da ih je ucjenjivao.

Nešić je uslovljavao dvojicu vlasnika putarskih preduzeća da mu isplate "narukvicu" ukoliko žele da on njima odobri isplatu novca sa računa JP "Putevi RS", za poslove koje su koji su oni već izvršili.

Nešić, očito, nije puno pametan, jer je pokušao ucijeniti putare veoma bliske Miloradu Dodiku.

Vlasnici tih putarskih firmi žalili su se lično lideru SNSD-a da ih Nešić ucjenjuje, nakon čega je pokrenuta istraga protiv njega.

Nema dileme da je Nešić, najobičniji gangster i đilkoš, pa je pravo čudo da ga je Marko Pavić, šef DNS-a, jedno vrijeme promovisao u svog stranačkog miljenika.

Očito je Nešić pomislio da je nedodirljiv pa krenuo u milionsku otimačinu. Dosta je i oteo za godinu dana, koliko je na čelu JP "Putevi RS".

Ranije sam objavio da je Nešić ucijenio vlasnike putarskih preduzeća da kupe so od njemu bliske firme, na čemu je zgrnuo milionske svote, kao i za neke druge poslove.

Dodiku je odlično došlo Nešićevo gangstersko djelovanje, jer mu je namjera da se po svaku cijenu obračuna sa DNS-om, nakon što mu je ta stranka pokvarila posao sa prodajom rudnika "Ljubija" Evgeniju Zotovu, vlasniku "IIG", tašna-mašna firme iza koje stoje "snage mraka".

Što se tiče Pavića on se već neko vrijeme distancira od Nešića, a naložio je i "unutarstranačku istragu" o njegovim mutnim poslovima.

Kriminalni Znakovi pored puta: Nenad Nešić, DNS-ov Prvi gangster, od novca otetog ucjenom putara, zida stambeno-poslovni objekat (08.07.2017.)

piše: Slobodan Vasković

Neđić i Pavić
Marko Pavić svoj DNS stalno pokušava predstaviti kao alternativu; U poslednje vrijeme mu se i posrećilo, jer je stranka postala “jezičak na vagi” između Režima i Opozicije, a posebne pluseve napravio je odbranom rudnika “Ljubija” od kriminalne prodaje.

Međutim, što Pavić po “danu sagradi”, to Nenad Nešić, direktor JP “Putevi” RS,  po “noći razgradi”. Jer, Nešić djeluje po principu “Otmi i prevari”!

Nešić je jedan od pikova Pavića iz Istočnog Sarajeva, predstavlja se bitnim u regiji, premda je riječ o najobičnijem hohštapleru i kriminalcu, čiji je jedini cilj laka i brza zarada, pljačkom državnih resursa. I otvoreno nasilje nad radnicima njegovih poluileganih firmi, o čemu su mediji široko izvijestili, ali pavić nije preduzeo ništa u vezi sa Nešićem.

Ukoliko Pavić smatra da je DNS sa Nešićem alternativa, onda se grdno vara. Nešić i njegova gangsterrka ekipa su kopija zločinačke organizacije Bude Stankovića. Toliko su bahati i nasilni u otimačini i spram građana, da će, na kraju, neko od te drskosti teško stradati.

Nešić ne treba biti direktor, već treba u zatvor
Nešić je v.d. direktora JP “Putevi RS” i njegovim poslovima zaista bi trebalo da se pozabave istražni organi: Samo da začeprkaju, taj nespososbni, neobrazovani i beskrupulozni đilkoš bi odmah zavrpio u pritvoru.

Međutim, đilkoši su danas na cijeni, pa tako i Nešić u DNS-u. Tvrdi da ga štiti lično Pavić.

Sa tim tvrdnjama uspio je preko svoje firme “Legend” d.o.o. da opljačka putarska preduzeća u Republici Srpskoj za, najmanje, tri miliona maraka.

Nešić je, sa pozicije direktora JP “Putevi RS”, putarska preduzeća iz Republike Srpske da od firme, koju Nešić protežira, moraju kupiti so za posipanje puteva. U suprotnom, obustavio bi im isplate za poslove koje obavljaju po Ugovorima sa JP “Putevi RS”.

Nešić je predstavnicima jedanaest putarskih preduzeća iz RS lično saopštio da moraju pristati na navedenu ucjenu (i cijenu) ili za njih para sa računa “Puteva” nema.

Putari su prihvatili, jer ih je Nešić obavijestio da iza njegovog zahtjeva stoji “lično Marko Pavić, predsjednik DNS-a” i da on to radi po njegovom nalogu.

Nešić sada, opljačkanim parama, gradi stambeno poslovni objekat u Hilandarskoj ulici u opštini Istočno Novo Sarajevo, površine od cca 2.500 m2; Ulaganja su oko tri miliona KM.

Gradnja najjeftinijim materijalima/Igranje na Čubrilovića
Gradnja je kao i Nešić - bezvrijedna, ali naći će se već neko da mu utrapi stanove.

Jasno je da se objekat gradi novcem opljačkanim od putara. Tu dileme nema, što potvrđuje i početak radova - gradnja je otpočela prije nepuna tri mjeseca.

Nešićeva zgrada (lijevo)
Zajedno sa Nešićem u ovom projektu su i Mladen Lućić, na kojeg se vodi firma “Legend” doo, kao i Aleksandar Glavaš, funkcioner DNS-a iz Istočnog Sarajeva.

Lučić i Glavaš su postali javnosti poznati kao “studenti” sa Istoka koji su se “borili” za tamošnji Univerzitet, iako je riječ o surovim rekletašima. 

Lučić i Glavaš su već godinama izvršioci brojnih Nešićevih prljavih poslova.

Sve kriminalne poslove, Nešić, Lučić i Glavaš pokrivaju tvrdnjama da iza njih stoji Pavić, pa im je valjda, po toj logici, lično lider DNS-a odobrio i kupovinu luksuznih automobila.

Poslednjih mjesec dana, Nešić se veoma primakao Nedeljku Čubriloviću, predsjedniku Skupštine i jasno je da tim postupkom traži alternativnu zaštitu, ukoliko bi Pavić počeo da diće ruke od njega.

Nšić je veoma često u Čubrilovićevom društvu.

Skupocjeni automobili
Lučić je nedavno kupio BMW 5, vrijedan 110.000, a Glavaš Audi A6, vrijedan 120.000 KM. Nešić posjeduje nekoliko luksuznih automobila, među kojima je i BMW X6, vrijedan 170.000 KM.

Osim poslova ucjenjivanja putara i po drugim osnovama, sem soli i izvlačenja novca iz JP “Putevi” RS, Nešić, Lučić i Glavaš bave se i nelegalnim izvozom oblovine u susjedne zemlje, na čemu, takođe, uzimaju velike pare.

Izvoz oblovine je zabranjen, to je teško krivičnio djelo, ali Nešić&Banda Oavićevim imenom i granice otključavaju, jer i za te poslove, kako tvrde,  imaju punu podršku Marka Pavića, kao i za novi pljačkaški projekat - mijenjanje i farbanje saobraćajnih znkova pored puta.

Nešić nezvanično tvrdi da dio novca od svih njegovih prljavih poslova ide lideru DNS-a.

Polovinom decembra prošle godine objavio sam seriju tekstova o tome kako su Nešić i Lučić opljačkali putare, ali institucije nisu reagovale, jer je Pavić tada zaista zaštitio Nešića. 

Nakon najnovijih prljavih rabota, bilo bi nužno zaustaviti nezajažljive gangstere iz Istočnog Sarajeva, jer njihovo bahato ponašanje prijeti da preraste u otvoreno nasilje nad sugrađanima. 

Direktor silom
Nešić je za direktora JP “Putevi RS” postavljen 25. jula ove godine i to na insistiranje Marka Pavića. 

Prije tog postavljenja, Pavić je insistirao da Nešić bude imenovan na poziciju direktora “Elektrodistribucije” Pale, umjesto Ljubomira Mrde, aktuelnog direktora i člana SNSD-a.

Mrda nije htio da podnese ostavku, a koalicija SNSD-a i DNS-a zamalo je pukla.

Od tada se odnosi između ove dvije stranke stalno pogoršavaju, a nesuglasice su kulminirale oko “Ljubije”, nakon čega se produbilo nepovjerenje.

Nešićevo ucjenjivanje putara i nezakonito otimanje cca 3 miliona KM svakako ide u prilog Miloradu Dodiku u obračunu koji slijedi sa Pavićem.   

Nešić redom bije
Nešić je vrlo nasilna osoba: 02.09. 2016. godine isprebijao je Živorada Bosančića, izvršnog direktora za pravne poslove u JP “Putevi RS” (objavio sam tekst o tome 02.09.).

Bosančić je tada odbio da podrži određene Nešićeve nezakonite zahtjeve.

Nešić je toliko teško prebio Bosančića (člana Socijalističke partije) da je interevnisala Hitna služba, a sve je zabilježila i policija.

Međutim, Režim je zataškao Nešićevo divljanje kako ne bi izašlo u javnost i nanijelo štetu na samom početku predizborne kampanje za lokalne izbore.

Nije to bio prvi teški incident u "Putevima", nakon što je Nešić preuzeo direktorsku funkciju.

Nešto prije pomenutog incidenta, Nešić je fizički nasrnuo na Borisa Pavkovića, tehničkog direktora, ali je ovaj uspio izbjeći batine.

Nešićevi dugovi državi na koje niko ne reaguje
Nešić godinama već sa svojim privatnim firmama vrši razne malverzacije, ali je bio zaštićen od Režima, jer je finansirao SNSD i bio član te stranke, sve do pred izbore 2014. godine. 

Nešić je tada pristupio stranci Napredna Srpska, koja je na izbore izašla na listi DNS-a.

Nakon što su dva poslanika ove partije napustili Pavićev poslanički blok, Nešić je ostao lojalan DNS-u.

DNS je nastavio da ga štiti od pravosudnog progona, koji bi morao da se desi, jer je Nešić budžetima RS i BiH napravio štetu od 1,2 miliona KM, poreskim utajama.




Nešić je sa samo dvije firme napravio štetu od cca 1,2 miliona KM: To su firme “Dar Company”, koja Poreskoj upravi RS duguje 337.743,25 KM, „N trade“, čiji je dug PU RS - 20.138,41 KM, dok je „Dar Company“ dužna Upravi za indirektno oporezivanje 890.279,77 KM.